Fenomen propadanja automobilskih divova nije ništa novo. Kroz povijest, mnoga legendarna imena koja su nekoć dominirala cestama nestala su u tišini, ostavljajući iza sebe važne lekcije...
U eri u kojoj elektrifikacija i agresivni kineski brendovi iz temelja mijenjaju automobilsku industriju, sve se glasnije postavlja pitanje koji od današnjih velikana neće preživjeti nadolazeće desetljeće. Tržište se mijenja brže no ikad, a opstanak nije zajamčen nikome, bez obzira na slavno ime i bogatu povijest. No, fenomen propadanja automobilskih divova nije ništa novo. Kroz povijest, mnoga legendarna imena koja su nekoć dominirala cestama nestala su u tišini, ostavljajući iza sebe važne lekcije o tome kako se uspjeh može pretvoriti u propast. Od lošeg upravljanja i kanibalizacije unutar vlastitih korporacija do nemogućnosti prilagodbe tržištu, razlozi za njihov kraj su raznoliki i poučni.
Saab: Inženjerska genijalnost bez ekonomske računice
Švedski Saab bio je automobilski ekvivalent avangardnog umjetnika, inovativan, jedinstven i često neshvaćen kod šire publike. Poznat po turbo motorima, iznimnoj sigurnosti i nekonvencionalnom dizajnu, Saab je uvijek bio ispred svog vremena. Međutim, ta opsesija inženjerskim savršenstvom imala je svoju cijenu. Njihovi automobili bili su preskupi za razvoj i proizvodnju, a tvrtka je prodavala premalo vozila da bi poslovala profitabilno. Stvari su krenule nizbrdo kada ih je preuzeo General Motors, koji je pokušao ukrotiti njihovu kreativnost nametanjem dijeljenja platformi s jeftinijim Opelovim modelima. To je razvodnilo DNK brenda i odbilo vjerne kupce koji su cijenili Saabovu posebnost. Globalna kriza 2008. godine bila je posljednji čavao u lijesu. GM se riješio gubitaša, a nakon nekoliko neuspješnih pokušaja prodaje, Saab je 2011. godine zauvijek prestao s proizvodnjom.
Rover: Pad britanskog ponosa
Nekoć stup britanske autoindustrije i simbol ugledne srednje klase, Rover je imao dugu i ponosnu povijest. No, sudbina mu je zapečaćena kada je postao dio katastrofalno vođenog konglomerata British Leyland 70-ih godina. Brend su desetljećima nagrizali štrajkovi, loša kvaliteta izrade i nedostatak investicija. Kratkotrajni spas u vidu partnerstva s Hondom donio je solidne modele, no nakon što je BMW preuzeo Rover 1994. godine, stvari su ponovno krenule nizbrdo. Nijemci su uložili milijarde, ali nisu uspjeli preokrenuti trend gubitaka. Nakon što je BMW prodao Rover za simboličnih 10 funti, tvrtka je pod novim, domaćim vlasništvom životarila još nekoliko godina prije konačnog bankrota 2005., označivši tužan kraj jedne ere britanskog inženjerstva.
Pontiac: Žrtva vlastite 'obitelji'
Rijetko koja marka izaziva toliko nostalgije kao Pontiac, simbol američke snage i performansi. S legendarnim modelima poput GTO-a, Pontiac je desetljećima bio sinonim za "muscle car" kulturu, nudeći uzbuđenje po pristupačnoj cijeni. Do kraja 80-ih godina bio je treći najpopularniji brend u Americi. Ipak, njegov pad počeo je kada je General Motors, u potrazi za uštedama, počeo pretvarati Pontiacove modele u tek neznatno izmijenjene i skuplje verzije Chevroleta. Time je brend izgubio svoj jedinstveni identitet i sportski duh koji ga je definirao. Konačni udarac zadan je tijekom restrukturiranja GM-a nakon financijske krize 2009. godine. Korporacija je morala ugasiti nekoliko brendova, a teška odluka pala je između Pontiaca i Buicka. Presudilo je kinesko tržište, gdje je Buick uživao status premium brenda, pa je GM žrtvovao vlastitu ikonu kako bi sačuvao profitabilniji brend na drugom kraju svijeta.
Hummer: Simbol ekscesa koji nije preživio krizu
Hummer je bio automobilski ekvivalent filmske akcijske zvijezde - glasan, velik i neosporno karizmatičan. Nastao kao civilna verzija vojnog vozila Humvee, brzo je postao statusni simbol američke prekomjernosti i moći. Arnold Schwarzenegger bio je jedan od njegovih najvećih zagovornika i promotora. Međutim, imidž koji ga je proslavio na kraju ga je i uništio. S porastom cijena goriva i sve većom ekološkom sviješću u Kaliforniji, gdje se nalazila većina kupaca, glomazni i rastrošni Hummer postao je simbol svega što je pogrešno. Financijska kriza 2008. godine zadala je konačni udarac. GM je pokušao prodati marku kineskoj tvrtki, no dogovor je propao, pa je posljednji pravi Hummer sišao s proizvodne trake 2010. godine. Ime je 2020. oživljeno, ali ne kao marka već kao električni model unautar ponude marke GMC.
Simca i Autobianchi: Zaboravljeni europski igrači
Na europskim cestama nekoć su bili česti prizori i automobili marki Simca i Autobianchi. Francuska Simca, isprva proizvođač Fiatovih modela po licenci, razvila se u respektabilnog igrača s popularnim modelima poput Simce 1000. No, nakon što ju je preuzeo Chrysler, a zatim i Peugeot, brend je izgubio identitet i na kraju je ugašen 1970. u korist oživljenog Talbota o kojem ćemo u idućem poglavlju. S druge strane, talijanski Autobianchi, pod okriljem Fiata, služio je kao poligon za testiranje novih tehnologija i bio je poznat po šik malim automobilima poput A112, koji je stekao kultni status u Abarth verziji. Međutim, unutar Fiatove korporacije, brend je postepeno gubio svrhu te je na kraju integriran u Lanciju, tiho nestajući s tržišta 1995. godine.
Talbot: Uskrsnuće i brza propast
Priča o Talbotu jedna je od najkompleksnijih u autoindustriji, s korijenima u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Ime je nestalo 50-ih godina, da bi ga Peugeot (PSA) uskrsnuo krajem 70-ih nakon preuzimanja Chryslerovih europskih operacija. Cilj je bio stvoriti novi, jedinstveni brend za postojeće modele poput Horizona i Alpine. Unatoč početnom uspjehu i pobjedi u Svjetskom reli prvenstvu 1981., Talbot nikada nije uspio izgraditi jasan identitet. Bio je zarobljen između Peugeota i Citroëna unutar iste korporacije, a kvaliteta izrade bila je upitna. Prodaja je brzo pala, a PSA je odlučio ugasiti brend sredinom 80-ih, čineći ga jednim od najkraće živućih velikih europskih proizvođača automobila. Iako ej tvrtka formalno postojala do 1995., ime talbot se na novom autu zadnji puta pojavilo 1986. godine.
Mercury: Marka koja je izgubila razlog postojanja
Ford je stvorio Mercury 1937. godine s jasnim ciljem: popuniti cjenovnu prazninu između masovnih Fordovih modela i luksuznog Lincolna. Desetljećima je uspješno služio toj svrsi, natječući se s brendovima poput Oldsmobilea i Buicka. No, od kasnih 70-ih godina, Ford je počeo primjenjivati strategiju "badge engineeringa", pa su Mercuryjevi automobili postajali tek neznatno luksuznije i skuplje verzije Fordovih modela. Kupci su sve teže vidjeli razlog zašto bi plaćali više za automobil koji je u suštini bio isti kao i jeftiniji Ford. S vremenom, demografija kupaca postajala je sve starija, a prodaja je nezaustavljivo padala. Ford je 2010. godine odlučio ugasiti Mercury kako bi se mogao fokusirati na jačanje Forda i Lincolna, čime je brend koji je izgubio svoju svrhu konačno otišao u povijest.
2009 Mercury Sable: Artfully designed projector-beam headlamps, a distinctive satin
finish on the grille, sideview mirrors and door handles, dual chrome exhaust tips and available 18" chrome-clad wheels help define its compelling style.
DKW i NSU: Njemačke marke koje je progutao napredak
Prije nego što je Audi postao sinonim za četiri prstena, taj je simbol predstavljao Auto Union, savez četiriju njemačkih proizvođača: Audija, DKW-a, Horcha i Wanderera. Svaka od tih marki imala je svoju ulogu, a DKW je bio posebno poznat po jednostavnim i pouzdanim dvotaktnim motorima. No nakon Drugog svjetskog rata nije se uspio prilagoditi tržištu koje je sve više tražilo modernije četverotaktne agregate, pa je postupno propadao da bi 1969. bio potpuno ukinut. Te iste godine Volkswagen spaja Auto Union s NSU-om, jednako slavnom markom koja je, za razliku od DKW-a, tada bila progresivni tehnološki predvodnik poznat po revolucionarnom Wankel rotacijskom motoru u modelu Ro 80. Upravo ta napredna, hrabra, ali nepouzdana tehnologija dovela je tvrtku do financijske propasti. VW je 1977. odlučio ugasiti i ovu marku.
Oldsmobile: Smrt od starosti i irelevantnosti
Kao jedan od najstarijih proizvođača automobila na svijetu, osnovan davne 1897. godine, Oldsmobile je bio pionir automobilske industrije. Uveo je prvi masovno proizveden automobil i revolucionarni "Rocket" V8 motor. Desetljećima je bio pozicioniran u sredini GM-ove hijerarhije, kao udoban i pouzdan izbor za američku srednju klasu. Model Cutlass je 1976. postao najprodavaniji automobil u Americi. Problem je nastao kada je GM počeo gubiti tržišni udio od japanskih konkurenata. Unutar korporacije, granice između brendova postale su nejasne, a Oldsmobile se našao stisnut između jeftinijeg Pontiaca i luksuznijeg Buicka, bez jasne svrhe. Reputacija mu je dodatno narušena kada se otkrilo da GM u neke modele ugrađuje jeftinije Chevroletove motore. Iako je brend krajem 90-ih pokušao s modernizacijom i novim modelima, bilo je prekasno. GM je 2004. ugasio Oldsmobile nakon 107 godina postojanja.
Žrtve pada Željezne zavjese: Wartburg, Trabant, Zastava i FSO
Pad Berlinskog zida označio je kraj ne samo za političke režime, već i za čitavu plejadu istočnoeuropskih proizvođača automobila koji se nisu mogli nositi s tržišnom utakmicom. Istočnonjemački Wartburg i Trabant, sa svojim prepoznatljivim dvotaktnim motorima, postali su preko noći tehnološki relikti i proizvodnja je ugašena 1991. godine. Slično je prošla i poljska tvornica FSO, proizvođač Polskog Fiata i Poloneza, koja unatoč pokušajima suradnje s raznim partnerima nije uspjela preživjeti. Marka je nsatala 2003. godine. Najpoznatija žrtva s ovih prostora zasigurno je jugoslavenska Zastava. Tvornica opterećena zastarjelom tehnologijom, ratovima i sankcijama, nikad se nije oporavila. Proizvodnja je konačno stala 2008., a pogone je preuzeo Fiat, čime je zavšena još jedna neuspješna industrijska priča.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.