Prijava
Izvan zakona je gotovo 20 posto autocesta, lokalnih prometnica i državnih cesta, usprkos nalazima inspekora i pokretanju postupaka Državnog odvjetništva
Iako na svim hrvatskim autocestama postoje dionice na kojima se vozi brže nego što dozvoljavaju građevinske i prometne dozvole jedino u HAC-u priznaju problem. Dobar dio autocesta projektiran je za maksimalnu brzinu od 120 km/h, no usprkos tome cestari su postavili signalizaciju koja omogućava više brzine.
Spoznaja da je dobar dio hrvatskih autocesta projektiran za maksimalne brzine od 120 km/h je zastrašujuća. Nepisano je pravilo da se njima vozi bez kažnjavanja i 10 posto brže od signalizacijom propisanih 130 km/h, a to samo dodatno potencira iznimno važan sigurnosni problem. Koliko je opasno voziti 150 km/h na mjestima gdje autoceste ne podnašaju brzine veće od 120 km/h, a na nekim kratkim dionicama ni one od 100, pa ni od 80 km/h, ne treba potencirati!
Nevjerojatno je da upravljači autoceste A3 od Gubaševa do Krapine, bez obzira na inspekcijski nalog, godinama igoriraju naredbu da na šest mjesta “po hitnom postupku znakove ograničenja maksimalne brzine od 130 km/h zamijene onima od 100 km/h! Ista ta autocesta po projektnoj dokumentaciji i pripadajućoj građevinskoj dozvoli ne bi smjela dopuštati brzine od maksimalnih 120 km/h!
Osim na prometnici kojom upravlja koncesionar AZM sličnih neuralgičnih i neusklađenih dionica ima i na svim drugim hrvatskim autocestama. Upuštajući se u istraživanje ovog problema nemalo smo se iznenadili stavom cestara koji u pravilu tvrde kako je prometna signalizacija na njihovim autocestama usklađena sa zakonskim normama.
Svi odreda su na naše pitanje o nesrazmjeru dozvoljenih brzina s mogućim, kazali kako oni za taj problem ne znaju, izuzevši onih koji gospodare s najvećim brojem kilometara u Hrvatskoj. HAC je eksplicite potvrdio da je svjestan problema i da znaju i da na njihovim dionicama ima mjesta na kojima se vozi brže nego što bi se smjelo. Ova iznimka od pravila samo nas je uvjerila u postojanje ogromnog problema koji je prisutan gotovo četiri desetljeća. Štoviše, uspjeli smo iz arhiva i od kompetentnih državnih službenika izvuči podatke kako su u HAC-u, a i u ACZR zapravo mila majka spram stranih koncesionara.
Oni ne samo da različito tumače projektnu dokumentaciju, građevinske, prometne i uporabne dozvole, oni se nerijetko oglušuju i o naredbe državnih inspektora koji ih tjeraju da reguliraju promet u skladu s pravilima struke. Pitate se, a zašto to čine? Riječ je o pandorinoj kutiji koja bi u slučaju priznavanja greške mogla iznjedriti mali milijun problema. Od onih koji su vezani uz odštetne zahtjeva stradalnika u prometnim nesrećama koji prozivaju cestare zbog njihovih propusta, pa sve do onog najbizarnijeg, do novca.
Nije svejedno gradite li autoceste za brzine od 100, 120 ili 130 km/h i dakako da veće putne brzine zahtijevaju i više standarde, a samim time i više novaca za njihovu izgradnju. Jesu li i zbog toga strogo namjenska sredstva završavala u rukama domišljatih kao što su se bojali tuneli, gradili skromni zahodi po cijenama najskupljih… Brojna su pitanja koja otvara ovaj prvenstveno sigurnosni problem...
Nastavak ove priče pročitajte OVDJE...
JESTE LI ZNALI?
Projektirane za ispod prosječne šofere i nesavršena vozila - Nema straha za dobre vozače
Utjehe radi, prometnice se u pravilu projektiraju prema ispod prosječnih standarda onih koji njima prometuju, prema vozačima koji nisu najvještiji i koji ne upravljaju tehnički savršenim vozilima. Sasvim sigurno kako će spretni i dobro obučeni vozači, posebice oni s autima koji udovoljavaju visokim sigurnosnim standardima lakše savladavati sve neuralgične točke na prometnicama. Dakako ako ne pretjeruju i divljaju mnogo većim brzinama i od onih maksimalnih.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.