Prijava
Kao dječaka vršnjaci su ga u Južnoj Africi znali nalupati k'o vola u kupusu, povlačio se u sebe sanjajući tehnološki futurizam, lutao je mislima i nije reagirao na vanjske podražaje pa se mislilo kako ne čuje
Lijepo je objašnjeno u zadnjem Newsweeku - General Motors prodao je lani 9,8 milijuna vozila, Tesla Motors oko 50.000. Tesla ima malo više od 13.000, a GM 216.000 zaposlenika. Ipak, tržište ih gleda podjednako. Tržišna je kapitalizacija Tesle 35, a GM-a 45 milijardi dolara. Ovo je brojka koja na najbolji mogući način progovara o potencijalima kompanije koju je s kapitalom od prodaje Pay Pal sustava internetske naplate pokrenuo južnoafrički/američki vizionar.
To ne može svatko. Može Elon Musk. On je, naime, shvatio kako će tržište uvijek rado prihvatiti inovativne i posebne. Tesla radi upravo to. Gura nove tehnologije koje će promijeniti način na koji se vozimo. General Motors ostaje šerif u selu, gotovo praznome Detroitu. Musk kaže kako su ga na predstavljanju Modela 3 uporno pitali može li u njega smjestiti dva metra dugačku dasku za surfanje. Odgovor je bio: Pa naravno - mogu. I uvijek je s Elonom Muskom tako. Poentira ondje gdje nitko ne očekuje pa se ne treba čuditi što uspijeva na tri fronte.
Ali nije uvijek tako i izgledalo.
Lani je objavljena Muskova neautorizirana biografija. Ashlee Vance, poznati Bloombergov tehnološki novinar, nakon Muskova uporna odbijanja suradnje u pisanju knjige obišao je 300 ljudi kako bi dobio dosad najtočniji profil južnoafričko-američkoga biznismena. Ovaj se, pak, silno trudio da Vancea omete pa čak i da knjiga ne izađe. Srećom, bez uspjeha. Na kraju se Musk pristao susresti s novinarom, koji je potom često znao potencirati njegovu važnu osobinu:
- Musk cijeni one koji ne priznaju nikakve granice. Očito zato što je on upravo takav, govorio je Vance.
U knjizi „Elon Musk: Tesla, SpaceX and the Quest for a Fantastic Future" je ustvrdio kako je već u djetinjstvu Elon pokazivao osobine koje su ga izdvajale. Često je sa svojim mislima odlutao toliko da na vanjske podražaje uopće nije reagirao pa se mislilo kako, zapravo, ne čuje. Zbog toga su mu liječnici, greškom, uklonili adenoidne žlijezde. No, već s 12 godina je u 167 redaka programskoga koda sastavio računalnu igru Blastar. Računala su ga očaravala, bila su sredstvo za realiziranje njegova talenta. Obilježit će njegovo djetinjstvo i zlostavljanje te napet odnos s ocem, koji nikada dokraja nije razriješen. Satima bi im "držao predavanja" dok su nepomično sjedili na stolicama. U školi je često dobivao batine, čak su školski nasilnici jednom natjerali njegove prijatelje da prokažu njegovo sklonište kako bi ga naprosto pretukli. Završio je tom prilikom u bolnici.
Ni u Kanadi, kamo je došao iz Južne Afrike, njegov put nije puno lakši. Kako bi preživio oslanjao se na tamošnje rođake, čistio bojlere, cijepao drva... Možda se i u tim detaljima skriva ta nevjerojatna želja za uspjehom, ali i stanovita bešćutnost. Na putu ka uspjehu oni s kojima radi i koji rade s njim, za Muska su samo streljivo. Njegova desna ruka, osobna tajnica Mary Beth Brown, tražila je da ju tretira kao i svoje direktore, s obzirom na odgovornosti i uvid u njegovo poslovanje. Poslao ju je na godišnji pa kada je uočio kako sve može sam naprosto ju je otpustio.
Jedan je događaj opisan u knjizi pokušao opovrgnuti na sve načine. Onaj kada se dohvatio zaposlenika koji je zbog rođenja djeteta propustio Teslin event. Djelatnicima se jednom obratio savršeno jasno: - "Odmor? Imat ćete vremena kada propadnemo".
Veze sa ženama su unesene u rokovnik. Koliko je dovoljno, pet, deset sati tjedno? Tri se puta ženio, dva puta istom ženom, svaki put je propalo. Ne pokazuje emocije ni prema sebi. Jedan je Vanceov sugovornik rekao:
- "Ako smo radili 20 sati dnevno, on bi radio 23 sata".
Ništa više emocija nije pokazao ni prema Martinu Eberhardu, stvarnome začetniku Tesle. Da, nije Musk sve to osmislio nego Eberhard. I prije susreta s Eberhardom, Musk je razmišljao o električnim automobilima, no tek s njim se njima doista i počeo baviti. Ali, kada je vidio kako ovaj nije u stanju voditi tvrtku onako kako on misli da bi trebalo, bez razmišljanja se s njim obračunao i preuzeo vođenje tvrtke sam. Jadni Eberhard morao je na sudu utjerivati svoje pravo da ga se prizna kao jednog od osnivača Tesle.
Više o osnivaču Tesla Motorsa pročitajte u novom broju Auto starta.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.