Ovdje se čovjek ljuti i na samog sebe

Uskoro ću imati sa svojim šefovima workshop u Red Bullu u Salzburgu. S njima želim graditi budućnost, pravi koncepcijski smjer koji je BMW-u potreban. Tako da istražujem mogućnosti s obzirom da već imamo imidž. Ovdje nije riječ o pitanju uspješnosti BMW-a, bilo eksterno ili interno, nego o tome kako doći do dobre ideje. Štoviše, nije stvar u kontekstu, nego u potencijalu same prodaje. Treba raditi na marketingu, jer uz sebe veže poluge strategija i politika.

Primjerice, Red Bull, koji se uspio nametnuti na tržištu prepunom svega i svačega i gdje je Coca Cola predominantna te kako je postao svjetski prvak u F1. Raditi i maksimizirati učinak. Ako već postoji ime branda, onda se stvari moraju profesionalno odigrati, no pod tim ne mislim na strategiju BMW-a, nego kako usmjeriti fokus prema dostizanju željene pozicije. Izuzetno bitno je usmjeriti ljude u managementu na prave stvari, jer vjerujemo u svoj input.

Teško je shvatiti zašto su Hrvati ljubomorni na uspjeh, takve nerijetko okolina percipira kao čudake, katkada i lopove

Stvari koje nas okružuju, poput stolice ili aerodroma, sve je to osmislio neki dizajner. Iako se ne moramo složiti s činjenicom da predstavlja najbolji odabir, moramo uzeti u obzir da se tu radi o nekim drugim pogledima na stvari i odlučivanju u odabiru konačnog. Važnu ulogu igra razumijevanje ovih relacija. Poanta je da stalno treba ići naprijed i raditi nove stvari jer si ne možemo dozvoliti ponavljanje stvari od prije dvije godine.

Predstavili smo Sedmicu, u preview varijanti za VIP goste. Rusi, recimo, nisu znali engleski, a radilo se o ljudima koji su veće platežne moći i igraju važnu ulogu u širenju imidža. Ista stvar je u pogledu Kineza. Ja sam govorio jedno, on je prevodio svojim tempom, a također ne znaju engleski. Sličan mentalitet našem, nije baš da su spontani u šali i smijehu.

foto: Auto start

Kasnije sam imao priliku razgovarati s jednim od odgovornih ljudi za tržište u Rusiji, koji se složio sa mnom da su ljudi u Rusiji zatvoreniji u komunikaciji na prvu, naime čak i ako postigneš konsenzus oko posla, ipak je potrebno izvjesno vrijeme da bi se uspostavila prijateljska spona. Ne ide to na prvu. Treba se prethodno međusobno upoznati.

I u Hrvatskoj je slično, no uvijek ima ljudi koji su dijametralno suprotni. Recimo, kad Nijemci dođu na Jadran i onda su na povratku kući oduševljeni. Sve im je ekstatično, a odgovor zašto je to tako leži sasvim sigurno zbog toga što su bili smješteni u dobroj obitelji. Baš sam jučer, za prijelaza državne granice, povukao paralelu između ljudi koji su suzdržani i recimo, Brazilaca koji su uvijek pozitiva, iako nemaju gotovo ništa. Čini mi se da su ljudi ovdje ljuti na svakoga, pomalo sebični i frustrirani, a frustracija ovisi o razini vlastitoga poimanja uspješnosti. To su malodušnost i ljubomora ako je netko uspješan. U percepciji javnosti takvi nerijetko zavrijede i atribut lopova.

"Treba imati mišljenje, biti individualac, čak i ako ne prolaziš svugdje, no barem znaš da si takav."

Brazilci nemaju ništa i sami se trude. Nijemci slove za najuspješniju naciju na svijetu dok Švicarska i Luksemburg nude višu prosječnu plaću, ali o tome imam svoje mišljenje. Kriminalci ostavljaju novce u Švicarskoj, a o tome se ne priča. Švicarci imaju izraženu sklonost materijlnom i gledaju svoj interes.

U životu treba imati mišljenje, treba biti individualac, čak i ako ne prolaziš svugdje, no barem znaš da si takav. Recimo, Nijemci su uvijek kao narod imali loše uvjete u pogledu prirodnoga okruženja: šume, kiše, hladnoću... Moraš se truditi uspjeti i ignorirati uvjete.

Isto tako, njihov povijesni kontekst je drukčiji. Oni nisu skloni liderima, nego je svatko ponaosob individualac i sklon svome mišljenju.Takva je i povijest Njemačke, dok su recimo Francuzi uskih pogleda u tom smislu. Kod njih se sluša šefa, a ako se usprotiviš, doživljavaju te kao čudaka. Sve je to hijerarhija i diktat. Zato u Njemačkoj nijedan glavni nije dugo trajao. Postojalo je puno malih kneževina i dan danas svaki narod ima svoje zakone; npr. u Istočnoj Njemačkoj, svi su patili, s time da su neki profitirali usput. Nakon pada Berlinskoga zida svi su se počeli truditi još više.

"Čini mi se da su ljudi ovdje ljuti na svakoga, pomalo sebični i frustrirani, a sve to ovisi o razini vlastitoga poimanja uspješnosti."

Recimo Daniel Simon, koji je oduvijek radio i bio drukčiji, dolazi iz Istočne Njemačke, ali ga je, kao i druge, pratila predrasuda da je lijen i ne radi dovoljno jer dolazi iz Istočne Njemačke. Još jedna predrasuda je da ljudi ne rade kontinuirano i dobro, ali moje iskustvo je da rade dobro, predano i kontinuirano, dapače pršte pozitivnom energijom. Štoviše, motivirani su. Takvoj atmosferi doprinosi činjenica da mi već 25 godina plaćamo porez za autoceste i zgrade.

Svi gradovi izgledaju fanastično: Dresden, Leipzig, Berlin... Sve je gradove trebalo premrežiti infrastrukturno. Kao da su zamijenile pozicije, zapadna i istočna strana, zbog količine ulaganja, vizualni dojam se osjeća. Autocestama se konstantno prolaze milijarde kilometara te se troše u tom procesu.

Hrvati su vrijedan narod i jednako su radišni i racionalni kao Nijemci i ne stoji da su južnjački lijeni, no zbog okružja i besperspektivnosti stalno brundaju, frustrirani su i padaju u depresiju

Gužve su konstanta i tu se također akumulira stres kod Nijemaca. Na poslu radim s dizajnerima, Nijemci su također zasićeni, a motivacija je u genetici. Hrvati imaju genetiku koja i nije baš za Balkan. Tu je problem. Uzmimo šport za primjer. Tu smo uspješni, jer nema puno politike unutra, no u područjima gdje je politika previše prisutna, kao u biznisu, industriji i ekonomiji, teško je prodrijeti do talenata i samim individualcima pružiti platformu da se izraze.

Ovdje govorimo o neiskorištenom potencijalu pojedinaca, koji u zemljama posložene društvene hijerarhije vrijednosti imaju svoje mjesto. U Hrvatskoj postoje ljudi koji prepoznaju potencijal. U Italiji Adriano Celentano kritizira Berlusconija, u Njemačkoj postoje ozbiljne emisije koje progovaraju o ovoj temi.

Domagoj Đukec, voditelj dizajna eksterijera