Što je potrebno za uspjeh

Koliko god da smo katkada fascinirani umiješnoću i talentom mladih, takvi teško da mogu uspjeti ako svoja Bogom dana umijeća i znanja ne nadograde… Ako se ne nastave educirati i ono najvažnije; ako ne prionu ozbiljno poslu. I sam sam nedavno doživio veliko razočaranje. Momak iz jedne egzotične zemlje, kojeg sam uočio i pozvao u München, opasno me iznevjerio i zapravo mi dao do znanja da nije dovoljno biti samo nadaren. Za uspjeh je potrebno puno više. Na svoj sam ga brk doveo u Bavarsku, odlučio sam mu dati šansu, a i sam sam utrošio dosta vremena radeći s njime. I nije mi bilo teško, jer vjerovao sam u svoj dobar nos i odabir. Njegov je talenat neupitan, ali socijalna inteligencija mu je nikakva. Jako je introvertiran. Nije se uspio uklopiti i nije bio u stanju ispunjavati zadatke koje smo mu davali. Kada mu je završila praksa, zahvalili smo mu se i više nije s nama.

Bertone, Zagato, Giugiaro, Pinin farina…, sve odreda vrsni krojači pleha nisu imali škole – nekada je to bilo moguće, a danas je konkurencija nadarenih nevjerojatna i bez truda i formalnog obrazovanja teško je do mjesta u BMW-u, Mercedesu, Peugeotu…

Možda su nekada talentirani dizajneri i mogli proći bez formalnog obrazovanja, ali današnja moderna industrija takve ne treba. Fućkaš talenat, ako iza svega ne stoji i rad. Koliko danas ima samo talentiranih. Možete ih naći mnoštvo, na svakom kutu, na svim meridijanima. I po čemu se onda talentirani ljudi mogu razlikovati? Koliko god to ludo zvuči, ali po radu! Danas je talenat 10 posto uspjeha dizajnera, a sve ostalo je rad, obrazovanje i socijalna inteligencija. Konkurencija je toliko velika da i najtalentiraniji moraju raditi, da jedino trudom mogu stvoriti razliku i uspjeti. Samo izuzeci mogu biti izdvojeni od ovog pravila, oni ekstremno nadareni. Njih je malo. U svijetu auto dizajna ne mogu se nabrojiti na prste jedne ruke. Ipak, ima ih. Jedan od njih je moj dragi, ali nažalost pokojni prijatelj, Davide Arcangeli. Upoznao sam ga u VW studiju u Sitgesu gdje smo zajedno započeli karijeru. Kao Talijan, nije trpio njemački mentalitet i jednog dana je dao otkaz. Sljedeće jutro svi na računalima u studiju imali su na zaslonu njegovu sliku. On se po noći ušuljao u studio i nekako ih svima instalirao. To je bilo 1993., kada nije bilo jednostavno hakirati s računalima! Takvo je ponašanje bilo tipično za njega.

 Uvijek postoje izuzeci, ali oni samo potvrđuju pravilo. Kada odlučite što želite raditi u životu, obavezno se školujte do što višeg stupnja!

Bio je posebna osoba, jako duhovit, pun života i otkačen. Otišao je u Pininfarinu i dizajnirao Argentu Vivo i Peugeot 406 Coupé. Na kraju je opet radio za Nijemce, kada je prešao u BMW i dizajnirao E60. Sjećam se jednog njegovog prekrasnog crteža te Petice koju je obojao u metalik zelenu boju. Auti različitih boja, različito reflektiraju okolinu, daju drukčiji ton i zato je njegov crtež stvarno nešto posebno. Svi imaju neki stil, kopiraju nekoga, na primjer Daniel Simona i to je OK i to funkcionira, ali Davide je bio samouk i zato jedinstven. Bojama je izražavao emocije. 2004. mu je dijagnosticirana leukemija i samo dva tjedna kasnije je umro. S nama je u Sitgesu bio i Tancredi de Aguilar. On se zaposlio u Volkswagenu iako je diplomirao kiparstvo. Kratko je radio u FIAT-u, a danas je opet u VW-u. Započeo je kao dizajner interijera, a od danas radi eksterijere. On je dizajnirao koncepte VW Bully i Lamborghini Egoista. Zanimljiva je i priča još jednog dizajnera bez uobičajenog školovanja, Stefana Lamma. On nikada nije maturirao, ali svejedno je diplomirao dizajn vozila na Hochschule Pforzheim. Kako je dizajn vozila umjetnički studij, tako se može upisati i ako se pokaže veliki talent na ispitu sposobnosti. Lamm je uspio i kasnije je dobio stipendiju Opela za studiranje u SAD-u na Art Center College of Design.

Kao Nijemac, da bi studirao u SAD-u, morao je položiti TOEFL, ispit znanja engleskog jezika i položio ga je tek iz četvrte. Kada se zapošljavao u Fordu, opet su napravili iznimku i rekli: – „Ako ga je GM sponzorirao, onda je on OK“. Sada je direktor dizajna eksterijera Forda Europa i na poslu stalno govori engleski. Dok sam radio u Citroënu upoznao sam Christophea Cayrola. On je, doduše, diplomirao dizajn vozila na Créapoleu u Parizu, ali potom je osam godina bio francuski profesionalni vojnik Armée de Terre. Mislim da je bio strojar ili navigator, nisam siguran. Nije radio kao dizajner, nije sticao praksu i kao takav je ušao u Citroën.

U tradiciji je Citroëna da ne zapošljavaju konvencionalne dizajnere. Flaminio Bertoni, dizajner slavnih Citroëna iz prošlosti bio je kipar. Cayrol je fantastičan dizajner, jer razmišlja potpuno drugačije od svih drugih. Nema nikakvih konvencija. Nedavno je postao manager dizajna interijera DS-a, a ranije je dizajnirao interijere C-Airplaya, C-Sportloungea, C3 II, DS3, DS5, C4 Picasso II… Nevjerojatan je! Čak ni moj šef, Adrian van Hooydonk, nije imao klasičan put. On ima diplomu industrijskog dizajnera. Općenito, puno je dizajnera došlo u BMW na neki neobičan način. BMW ne gleda stereotipe i mnogi su došli iz nekih „smiješnih“ škola. U BMW-u ne rade najbolji dizajneri na svijetu, jer nama je puno važnije tko je kakva osoba.

Davide Arcangeli bio je ovovremena iznimka od pravila i prava umjetnička dušica koji je bez guljenja rukava u školskim klupama uspio u svijetu dizajna nacrtavši legendarene Peugeot 406 Coupé i BMW Peticu, koje su „besramno“ potpisali Pinifarina i Chris Bangle

U Italiji diploma isto nije važna, ali iz drugih razloga. Tamo dizajneri zarađuju malo i taj posao radi drugi tip ljudi. Da sada uđete u Pininfarinin studio za dizajn, od deset dizajnera, možda jedan ili dva nalikuju na autodizajnere, izgledaju kao profesionalci. Svi drugi su osobenjaci, umjetničke dušice koje nerijetko vrlo lako ponesu apstraktne ideje. Nekad je Italija bila jedino mjesto na svijetu gdje autodizajn živi, ali već dugo najtalentiraniji dizajneri ne žele raditi u Italiji. Ako ima dobrih krojača pleha u Italiji, nakon nekog vremena dođu k nama. Najbolji Pininfarinin dizajner do nedavno je bio Austrijanac Felix Kilbertus. Želio je doći u BMW, ali mi nismo imali poziciju za njega, pa je otišao FIAT na mjesto direktora dizajna interijera.