Prijava
Najčešće greške pri odabiru ulja svode se na ignoriranje priručnika, korištenje univerzalnih savjeta i produživanje intervala izmjene preko razumne granice. Motorno ulje nije stvar za eksperimentiranje!
Odabir motornog ulja mnogim vozačima i dalje se svodi na brzu preporuku s interneta, savjet prijatelja ili ono što je trenutačno na akciji u trgovini. Takav pristup često funkcionira, ali jednako često vodi do pogrešnog izbora. Motorno ulje nije univerzalna roba, već tehnička komponenta izravno povezana s konstrukcijom motora, načinom vožnje i uvjetima u kojima se automobil koristi. Zato je osnovno razumijevanje kriterija odabira ulja jedan od najjednostavnijih načina da se produži vijek trajanja motora i izbjegnu skupi kvarovi.
Prva i najvažnija polazna točka uvijek su preporuke proizvođača automobila. One nisu proizvoljne, već proizlaze iz konstrukcije motora, tolerancija unutar njega, materijala i radnih temperatura. U priručniku vozila jasno su navedena potrebna odobrenja i norme, najčešće prema standardima API, ACEA ili ILSAC, a kod mnogih proizvođača i dodatne interne specifikacije, pa čak i marka ulja. Važno je znati da su te norme hijerarhijske – noviji standardi u pravilu nadilaze starije, pa ulje s aktualnijom specifikacijom najčešće može zamijeniti ono starije, ali ne i obrnuto.
Uz norme, proizvođač definira i stupanj viskoznosti prema SAE klasifikaciji. To je oznaka poput 5W-40, 5W-30 ili 0W-20, koja govori kako se ulje ponaša na niskim i visokim temperaturama. Prvi broj, ispred slova W, odnosi se na hladna pokretanja, što je manji, to će motor lakše zavrtjeti pri niskim temperaturama. Drugi broj opisuje viskoznost na radnoj temperaturi motora, odnosno debljinu uljnog filma koji štiti pokretne dijelove.
Klimatski uvjeti imaju veliku ulogu u konačnom izboru. U umjerenoj klimi najčešće su dovoljne klase 5W, dok se u hladnijim područjima prednost daje 0W uljima. Posljednjih godina proizvođači sve češće propisuju ulja niske viskoznosti poput 0W-20 ili 5W-20, prvenstveno radi smanjenja potrošnje goriva i emisija. Takva ulja zahtijevaju vrlo preciznu formulaciju i namijenjena su isključivo motorima koji su za njih konstruirani. Suprotno tome, srednje viskozna ulja poput 5W-40 ili 0W-40 nude veću sigurnosnu marginu i često se koriste u starijim motorima ili onima koji rade u težim uvjetima.
Treći važan kriterij su način korištenja vozila i kilometraža. Kratke relacije, česta hladna paljenja, gradske gužve, prašnjava okolina, vuča prikolice ili vožnja s punim opterećenjem značajno ubrzavaju degradaciju ulja. U takvim uvjetima preporučuje se kraći interval izmjene i često nešto viša viskoznost, ako je dopuštena. Kod vozila s velikom kilometražom zazori u motoru postaju veći, pa prerijetko ulje može dovesti do povećane potrošnje ulja, slabije zaštite i bržeg stvaranja naslaga. Zato se kod motora s više od 150.000 kilometara često prelazi na klase poput 5W-40 ili 10W-40, naravno ako su u skladu s preporukama proizvođača.
Najčešće greške pri odabiru ulja svode se na ignoriranje priručnika, korištenje univerzalnih savjeta i produživanje intervala izmjene preko razumne granice. Motorno ulje nije stvar za eksperimentiranje, pravilno odabrano ulje i redovita izmjena jedan su od najjeftinijih, ali i najučinkovitijih oblika preventivnog održavanja. U konačnici, proizvođač vozila uvijek ima posljednju riječ, a priručnik ostaje najpouzdaniji vodič kroz sve više zbunjujući svijet motornih ulja.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.