Prijava
Na području bivše Jugoslavije, pa tako i u Hrvatskoj, Wartburg se mogao svakodnevno vidjeti na cestama, najčešće kao prostrana limuzina, ali i kao praktičan karavan Tourist
Kada se govori o velikim automobilskim obljetnicama, modeli iz bivšeg "istočnog bloka" uglavnom ostaju u sjeni zapadnih klasika. Iznimka je Trabant, koji je zbog svojeg izgleda, zvuka i simbolike odavno prerastao automobilsku temu i postao ikona pop kulture. Njegov veći rođak iz Eisenacha nikada nije stekao takvu razinu simpatije, zato što je izgledao ozbiljnije, hladnije i službenije. Niti u ujedinjenoj Njemačkoj ga nikada nisu posebno zavoljeli zato što je u DDR-u često bio vezan uz policiju, državne službe i institucije. No Wartburg 353 sada puni 60 godina i zaslužuje pogled bez podsmijeha, jer riječ je o automobilu koji je u svojem vremenu imao mnogo više kvaliteta nego što se danas često misli.
Priča o Wartburgu 353 počinje u lipnju 1966. godine, kada je predstavljen kao nasljednik modela 311. Stariji Wartburg bio je automobil zaobljenih linija i razmjerno ambicioznog nastupa, čak se izvozio i u SAD, ali sredinom šezdesetih njegova karoserija više nije djelovala suvremeno. Novi 353 zato je dobio sasvim drukčiji izgled. Karoseriju je oblikovao Hans Fleischer, uz sudjelovanje Claussa Dietela i Lutza Rudolpha, a rezultat je bio automobil čistih linija, ravnih ploha i izrazito racionalnog oblika. Danas djeluje gotovo asketski, no tada je bio moderan i u skladu s kasnim šezdesetima.
Jedna od najvećih prednosti Wartburga 353 bio je prostor. S prtljažnikom većim od 500 litara, velikom kabinom i praktičnim karoserijskim izvedbama, bio je ozbiljan obiteljski automobil. U DDR-u je zauzimao mjesto iznad Trabanta i za mnoge predstavljao automobilsku visoku klasu. Naravno, to nije značilo da ga je bilo lako kupiti. Čekanje od deset godina i više nije bilo iznimka, nego dio stvarnosti planske ekonomije. Preferirao se izvoz jer je on u državu donosio nužne devize. Tko je u DDR-u nakon godina čekanja konačno sjeo u svoj Wartburg dobio je prostran, robustan i svakodnevno vrlo upotrebljiv automobil.
Tehnički, 353 je bio zanimljiva mješavina naprednog i zastarjelog. Ovjes je za istočni blok bio vrlo moderan: sprijeda dvostruka poprečna ramena, straga kosa ramena, neovisni ovjes, prednji pogon i relativno jednostavno održavanje. Uvedena je i 12-voltna električna instalacija te potpuno sinkroniziran mjenjač. Sve je to pokazivalo da inženjeri u Eisenachu znaju razviti dobra rješenja kada im se dopusti.
Dvotaktni motor Wartburga
Problem je bio motor. Vodom hlađeni trocilindrični dvotaktni motor obujma 993 cm3 imao je korijene u starim DKW konstrukcijama i već je šezdesetih djelovao kao tehnički kompromis. Bio je jednostavan, lagan i lako se popravljao, ali je istodobno bio bučan, jako je dimio i s vremenom je postao sve teže prihvatljiv u odnosu na zapadne četverotaktne motore. Ipak, upravo je taj motor obilježio karakter automobila. Njegovo reski zvuk, plavičasti dim i miris mješavine ulja i benzina za mnoge su ostali nerazdvojni dio sjećanja na Wartburg.
Kroz godine je 353 dobivao poboljšanja, ali ne i pravi iskorak. Verzija 353 W stigla je 1975. godine, kasnije su došli izmijenjena prednja maska, drukčiji rasplinjači i brojna tehnička dotjerivanja, no osnovna koncepcija ostala je ista. Postojali su prototipovi modernijih nasljednika, uključujući i model 355 s praktičnijom karoserijom, ali državna politika nije im dala prolaz. Tek 1988. u Wartburg je ugrađen 1,3-litreni Volkswagenov četverotaktni motor, no taj je automobil stigao prekasno, bio je znatno skuplji i nije mogao spasiti marku. Nakon političkih promjena 1989. godine Wartburg je vrlo brzo izgubio smisao na otvorenom tržištu, a proizvodnja je završila u travnju 1991. godine.
Wartburg 353 nije bio samo automobil DDR-a. Od ukupne proizvodnje velik dio završio je u izvozu, a među važnijim tržištima bili su Mađarska, Poljska, Bugarska, Jugoslavija, Belgija, Finska, Grčka i tadašnja Zapadna Njemačka. Upravo se na području bivše Jugoslavije, pa tako i u Hrvatskoj, Wartburg mogao svakodnevno vidjeti na cestama, najčešće kao prostrana limuzina, ali i kao praktičan karavan Tourist, cijenjen zbog velikog prtljažnika i jednostavne mehanike. U istočnoeuropskim zemljama bio je logičan izbor za kupce kojima je Trabant bio premalen i preskroman, dok je na zapadnim tržištima, osobito u Belgiji, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, privlačio kupce niskom cijenom i iznenađujuće prostranom karoserijom, iako ga je zastarjeli dvotaktni motor s godinama učinio nekonkurentnim zbog strožih ekoloških propisa. Od 1.225.429 proizvedenih Wartburga 353 izvezeno je 676.837 primjeraka, što pokazuje da je taj automobil bio mnogo više od lokalnog istočnonjemačkog proizvoda
Danas Wartburg 353 više nije jeftini ostatak propale planske industrije, nego sve zanimljiviji oldtimer. U Njemačkoj je još registrirano približno 9100 Wartburga, a najbolje očuvani primjerci sve su traženiji, osobito u krajevima gdje su nekada bili dio svakodnevice. Limuzine u vrhunskom stanju dosežu oko 10.000 eura, dok su dobro očuvani Tourist karavani i posebne izvedbe posebno zanimljivi ljubiteljima DDR automobila.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.