Prijava
Tim pomalo pomaknutih, ali vizionarskih entuzijasta iz Velike Britanije napada svjetski rekord u brzini na kopnu. Iznosi 1228 km/h, a cilj je postići 1609 km/h
U Ljubljani smo zahvaljujući tvrtki GMT razgledali najbrže kopneno vozilo koje je čovjek ikad konstruirao - impresivni Bloodhound SSC te razgovarali s članom tima Tonyjem Parramanom i upitali ga kojom će brzinom Bloodhound pojuriti?
Vozilo je dizajnirano za maksimalno 1690 km/h, i to zato što se brzina za rekord po pravilima mjeri kao prosjek na udaljenosti od jedne milje. Zato moramo potegnuti više od 1609 km/h da bi prosjek odgovarao. Za sve nam je potrebno oko dvije minute. Od 0 do 1609 km/h stižemo za oko 55 sekundi, držimo tu brzinu oko 1,5 sekundi, prolazimo milju na kojoj se mjeri za 3,6 sekundi i kočimo do kraja staze koja je dugačka oko 20 km za ukupno dvije minute, piše portal 24sata.
Što se događa s vozačem pri tolikim ubrzanjima?
Andy Green je pilot lovačkih zrakoplova RAF-a i naviknut je na opterećenja od 7 do 8 g. Bloodound postiže samo oko 2 g, a to je prilično komforno. Pri početku kočenja razlika između sila iznosi 5 g, no Andy već ima razrađene taktike kako da zadrži krv u glavi i ne onesvijesti se.
Kako zakočiti s 1609 km/h?
Čim ugasimo motore, zrak je najsnažnija kočnica. Zato imamo dodatne površine koje se otvaraju prilikom kočenja i povećavaju otpor zraka. Tako usporavamo sve do 300 km/h i tek tada kočimo.
Što je najopasnije što bi se moglo dogoditi?
Najgore što bi se moglo dogoditi je da izgubimo kotač pri brzini od 1609 km/h. To bi bila prava katastrofa. Da se to ne bi dogodilo, očistili smo pustinju po kojoj se vozi od kamenja. To je otprilike 16.000 tona kamena. Još jedna moguća opasna situacija je udarac u pticu ili drugu životinju. Naravno, i požar je velika briga. Na vozilu je instalirano 12 protupožarnih aparata, a tu su i dva Jaguara XJR opremljenih za brzu intervenciju. No nikad se ne zna. Za primjer, kamenje koje smo očistili nabacali smo na hrpe. U tim hrpama su se nastanili insekti, a to je privuklo veće životinje koje se njima hrane. Na kraju smo hrpe kamenja morali prskati insekticidom.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.