Prijava
Dana 6. listopada 1955., predstavljanje modela DS 19 ostavilo je posjetitelje Pariškog salona automobila u čudu i izazvalo opće oduševljenje
Kad god se rade liste najboljih ili najposebnijih automobila u povijesti uvijek je na vrhu ili pri vrhu Citroën DS. Legendarni automobil ove godine slavi 70. rođendan, a mi ćemo se tim povodom osvrnuti na njegovu nevjerojatnu povijesti.
Projekt VGD (Véhicule de Grande Diffusion), pokrenut 1938. na inicijativu Pierrea Boulangera, tadašnjeg direktora Citroëna. Zapeo je zbog Drugog svjetskog rata, a nastavio ga je 1950. njegov Pierre Bercot. Sve je kulminiralo 17 godina nakon početka projekta predstavljanjem modela DS 19 u listopadu 1955. godine.
Tri čovjeka bila su posebno intenzivno uključena u razvoj i fino podešavanje vozila. Prvi, André Lefèbvre, školovani aeronautički inženjer, bio je uporni zagovornik pogona na prednje kotače, aerodinamike, lagane konstrukcije i optimalne raspodjele mase. Drugi, Paul Magès, samouki inženjer, bio je izumitelj Citroënove hidraulike. Razvio je poznati hidropneumatski ovjes kao i hidrauličke sustave za upravljanje, spojku i sustav kočenja DS-a. Konačno, bio je tu i Flaminio Bertoni, talentirani stilist, kipar i slikar, koji je sa svojim timom dizajnera podario DS-u njegove revolucionarne i elegantne linije.
Navala kupaca nakon premijere
Dana 6. listopada 1955., predstavljanje modela DS 19 ostavilo je posjetitelje Pariškog salona automobila u čudu i izazvalo opće oduševljenje. Avangardne i elegantne linije moderne limuzine postavile su nove standarde. Publika i novinari u Parizu su bili doslovno su očarani, a čak je i brojna konkurencija hvalila genijalnost DS 19. Legenda kaže da se do kraja premijernog dana sklopilo čak 12.000 kupoprodajnih ugovora. Brojka se povećala na oko 80.000 do kraja salona, deset dana kasnije.
Serijska proizvodnja DS-a započela je 7. listopada 1955. u tvornici Quai de Javel u Parizu, samo jedan dan nakon svjetske premijere. Prva vozila koja su izašla na ulicu privlačila su gomile znatiželjnika, kao da je NLO sletio na cestu. No DS nije bio samo automobilsko "umjetničko djelo" već i izlog inovativne tehnologije kakvu niti jedan drugi proizvođač nije nudio.
Hidropneumatski ovjes nudio je dotad nedostižnu razinu udobnosti i sigurnog ponašanja u vožnji. Još jedna nova sigurnosna značajka je bio iznimno snažan, hidraulički potpomognuti kočioni sustav s disk kočnicama na prednjoj osovini, što je u to vrijeme još uvijek bio raritet. DS 19 kočio tako učinkovito da su čak i neki iskusni vozači bili potpuno iznenađeni kada su se prvi put susreli s novim modelom.
Pedesetih godina prošlog stoljeća na tržište je izašlo nekoliko verzija DS ID 19, predstavljen 1956., bio je tehnički nešto jednostavniji i prepoznatljiv po konvencionalnoj papučici kočnice umjesto jedinstvene "kočione gljive" iz DS 19. Godine 1958. uslijedile su tri različite karavanske verzije: Break s dodatnim sklopivim sjedalima ispod poda prtljažnika, Commerciale bez sjedala straga i Familiale s nizom sklopivih sjedala u sredini. Godine 1959. stražnji blatobrani dobili su proširenja, a prednji su dobili karakteristične ventilacijske otvore.
Uspješna međunarodna karijera
DS 19 je imao vrlo uspješnu međunarodnu karijeru od samog početka. Od 1956. model se također proizvodio u Velikoj Britaniji i Belgiji, a od 1959. i u Južnoj Africi. Kao simbol francuske elegancije i avangarde, DS 19 se izvozio diljem Zapadne Europe, u gotovo sve zemlje Britanskog Commonwealtha uključujući Kanadu i Australiju, te u SAD. Osobito u Americi, DS 19 brzo je stekao veliku bazu obožavatelja.
U listopadu 1958., verzija DS 19 Prestige predstavljena je na Pariškom salonu automobila. ona je bila posebno dizajnirana za korištenje kao limuzina za prijevoz uglednika s vozačem. Osim crne boje, imala je staklenu ploču koja se uvlačila između prednjeg i stražnjeg reda sjedala. Sama sjedala presvučena su sivom kožom sprijeda i sivom tkaninom straga. Opcije koje su bile inovativne za to vrijeme uključivale su interfon, auto radio i auto telefon. DS 19 Prestige iznimno je udoban i postao je omiljeno vozilo istaknutih ličnosti iz politike i gospodarstva.
Dominirao je i u reliju
U siječnju 1956., tri mjeseca nakon lansiranja na tržište, šest DS 19 sudjelovalo je na reliju Monte Carlo. Na najprestižnijem svjetskom događaju te vrste, francuska posada DS 19 Pierre Courtes/André Court-Payen slavila je pobjedu u klasi. Svi DS 19 koji su startali stigli su do cilja, a auto koji su vozili Courtes/Court-Payen, koji su završili ukupno sedmi, bio je i najbolje plasirani francuski auto na ovom reliju.
Tri godine kasnije francuski trio Paul Coltelloni/Pierre Alexandre/Claude ostvario je drugu ukupnu pobjedu za DS u Monte Carlu. Uslijedila su daljnja prva mjesta prije nego što je tim Finaca Pauli Toivonen/Ensio Mikander primio trofej ukupnog pobjednika 1966. s DS 21.
Bio je i filmska zvijezda
DS je stvorio reputaciju filmu jednako brzo kao i na cesti. Ostvario je brojne velike nastupe u raznim produkcijama, od film noira do komedije, kojih se filmofili i danas sjećaju. DS glumi uz Brigitte Bardot u "Parižanki" (1957.), uz Alaina Delona u "Samuraju" (1967.), i uz legendu komedije Louisa de Funèsa u mnogim filmovima.
U svojim filmskim ulogama, DS je uvijek predstavljao eleganciju, brzinu i snagu. U nekim je slučajevima njihova futuristička tehnologija poboljšana, čak i pretjerana do točke fantazije. U "Fantomasu" (1965.) DS se u punoj brzini pretvara u mlazni avion, kojim zlikovac Jean Marais pobjegne svojim progoniteljima. U holivudskom blockbusteru "Povratak u budućnost 2" (1989.) Roberta Zemeckisa, u koprodukciji Stevena Spielberga, DS postaje crveno-žuti leteći taksi.
Redovito je poboljšavan
Šezdesetih godina prošlog stoljeća DS 19 potvrdio je svoju reputaciju sofisticiranog, udobnog i elegantnog automobila. Redovitim daljnjim razvojem kontinuirano je poboljšavan. U srpnju 1959. snaga 1,9-litrenog benzinskog motora motora je povećana sa 75 KS na 78 KS zahvaljujući novoj glavi cilindra i modificiranom sustavu paljenja. Od 1961. četverocilindrični motor proizvodio je 83 KS, omogućujući najveću brzinu od 150 km/h.
U rujnu 1961. cijela je serija dobila novu kontrolnu ploču, koja je bila potpuno crna sa svjetlosivom prugom. Auto radio, koji je dolazio kao standard na DS Prestige, sada je bio dostupan kao opcija.
U rujnu 1962. DS je doživio veliki redizajn i dobio potpuno novo lice. Ova nadogradnja dodatno je poboljšala aerodinamiku automobila, smanjujući potrošnju goriva i povećavajući najveću brzinu na 160 km/h.
U listopadu 1965., godinu dana nakon predstavljanja vrhunskog modela DS Pallas, DS 21 je dodan u ponudu pored DS 19. Njegov motor proizvodio je 109 KS iz obujma od 2175 kubičnih centimetara što je bilo dovoljno za najveću brzinu od 175 km/h.
Godine 1967. uslijedilo je još jedno ažuriranje koje je sa sobom donijelo novu sigurnosnu značajku, prednja svjetla koja su se zakretala s pokretima upravljača i osvjetljavala DS prilikom skretanja. Ona su bila dio standardne opreme na top modelima Prestige i Pallas kao i na Cabrioletu.
Nakon uvođenja potpuno crnih armatura u rujnu 1968. i zamjene modela DS 19 modelom DS 20, instrumenti su potpuno redizajnirani 1969. godine. Uvedena su dva velika okrugla instrumenta za informacije o brzini i broja okretaja, a treći okrugli instrument sadržavao je svjetla upozorenja i prikaze. No, 1969. godinu prvenstveno je obilježila velika mehanička nadogradnja. 2,1-litreni motor DS 21 je pojačan na čak 139 KS s elektronički kontroliranim ubrizgavanjem goriva. To je omogućilo limuzini da postigne najveću brzinu veću od 185 km/h.
Prestižni kabriolet i verzija Pallas
Proizvođač karoserija Henri Chapron, koji se prije toga proslavio samostalnom proizvodnjom kabrioleta temeljenih na DS-u i proizvodnjom modela DS Prestige, dobio je zadatak da razvije kabriolet za serijsku proizvodnju. Nakon sastavljanja triju prototipa, lansiranje na tržište dogodilo se na Pariškom sajmu automobila u listopadu 1960. godine.
Visokokvalitetna izrada i jasne linije DS Cabrioleta nadopunjeni su presvlakama od kože. Od kolovoza 1964., dodatna prednja svjetla i posebni poklopci stražnjih kotača, karakteristične značajke DS Pallas, bili su standardna oprema i na kabrioletu. U to je vrijeme kabriolet bio gotovo dvostruko skuplji od limuzine.
Model DS Pallas, koji je predstavljen na Pariškom sajmu automobila 1964., imao je posebno luksuzne značajke koje nikada prije nisu viđene ni u jednom francuskom serijskom vozilu. Razlike u odnosu na druge verzije modela bile su ukrasne trake od nehrđajućeg čelika, specifična stražnja svjetla s kromiranim ukrasnim letvicama i poklopcima, kao i dodatna prednja svjetla. Osim toga, sjedala su bila raskošnija i udobnija s debljim "jastucima", višim naslonima prednjih sjedala i ekskluzivnim kožnim presvlakama dostupnima u dodatnoj opremi.
Državni automobil za predsjednika
Kako bi zamijenio državni automobil koji je koristio od 1955., francuski predsjednik Charles de Gaulle naručio je novi model temeljen na DS-u. U specifikacijama je, među ostalim, navedeno da DS Présidentielle mora duljinom premašiti Lincoln američkih predsjednika. Dizajnerski tim DS-a i proizvođač karoserija Henri Chapron dali su se na posao.
Novi državnički auto stigao je 14. studenoga 1968. u Elizejsku palaču u Parizu. Bio je dugačak impresivnih 6,53 metra. Opremljen je izuzetno luksuznim interijerom. Šef države od šofera je bio odvojen staklom, a prevoditelj je, po potrebi, sjedio na sklopivoj stolici. Predsjednik i njegovi gosti uživali su u smeđoj kožnoj unutrašnjosti, električnim podizačima stakala, klimatizaciji, izravnom i neizravnom ambijentalnom osvjetljenju i minibaru.
Za milijun DS-a trebalo je 14 godina
Dana 7. listopada 1969. milijunti DS je šišao s proizvodne trake u tvornici Quai de Javel u Parizu. DS 21 Pallas u boji Sable Metallisé odvezao se iz tvornice izravno na Sajam automobila u Parizu, koji je otvoren pet dana ranije, gdje mu je bilo rezervirano počasno mjesto. Vozilo je poklonjeno na nagradnoj igri i dobio ga je 22-godišnji Gilles Delègue, studentu iz Pariza.
Od rujna 1970. DS je standardno ponuđen s novim ručnim mjenjačem, koji je imao pet umjesto četiri stupnja prijenosa. Godinu dana kasnije, stigao je i trostupanjski automatski mjenjač tvrtke Borg-Warner. Prije nego što se DS konačno oprostio nakon 20 godina u srpnju 1975., doživio je još jedno posljednje poboljšanje. U rujnu 1972. DS 21 zamijenjen je izvedbom DS 23. Ovaj model je pokretao motor od 2347 cm3 s elektroničkim ubrizgavanjem goriva koji je proizvodio 141 KS i omogućavao najveću brzinu od gotovo 190 km/h.
Kraj legende
Posljednji DS sišao je s proizvodne trake pariške tvornice 24. travnja 1975., oko 15 sati. Nakon što je diljem svijeta proizvedeno točno 1.456.115 primjeraka, model je ukinut. Posljednji primjerak je bio DS 23 Pallas u Bleu Delta boji. Isporučen je vjernom obožavatelju DS-a iz regije Gironde u Francuskoj koji je prethodno posjedovao osam drugih DS-ova.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.