Nacionalna klasa bila je rasadnik vozača i popularnija od F1

Najpopularnije natjecanje na prvenstvu bivše države nazvano je Nacionalna klasa, a zasnivalo se na Zastavi 750. Postojale su i druge kategorije u kojima je glavnu rolu glumio mali 'fićo', a bile su to klase Zastava 750 Special, Zastava 850, Abarth 850 i Abarth 1000. Ipak, danas predstavljamo Nacionalnu klasu, koja je promovirala mnoge istinske šampione i o kojoj je čak snimljen istoimeni igrani film.

Do 1965. godine trkaći 'fićeki' imali su motor s 850 ccm, od 1965. do 1968. s 800, a od 1968. vozila se klasa 780 ccm. Uslijedila je sezona 1969. u kojoj je na relijaškim natjecanjima 'fićo' mogao imati 785 ccm, a od 1970. i na kružnim utrkama. Tako je bilo punih dvanaest godina, a onda su 1983. usvojena nova pravila i mala Zastava je opet 'nabrušena' na 850 ccm. Pre rat, 1990. godine odvožena je i posljednja utrka, u Srbiji, u Nišu.

Čuveni talijanski vozač Valter Dona bio je sedamdesetih godina velika zvijezda europskoga prvenstva turističkih automobila Grupe 2. Na beogradskom 'Ušću' gostovao je 1971. godine, demonstrirajući i predstavljajući novi, trkaći Fiat 128 Trivelatto. Publiku je oduševio bravuroznom vožnjom i mogućnostima automobila, a poslije utrke, odgovarajući na novinarsko pitanje što misli o utrkama u Jugoslaviji rekao je: 'Čini mi se da su vaši vozači u snažnim klasama uglavnom pretjerano oprezni, neki čak djeluju stilom vožnje i strašljivo, ali su zato ovi u Nacionalnoj klasi prave kamikaze! To još nigdje nisam vidio'.

Vozači koji su prošli trkačku školu u 'Nacionalnoj klasi' nastavljali su uspjehe prelazeći u više klase, a neki su postigli i zavidne rezultate na međunarodnim natjecanjima. Đani Šverko i Srđan Janković bili su 1968. i 1969. godine šampioni Europe u Abarthima 850, Jovica Paliković, Branimir Džo Perić, Branko Nađ i nekolicina vozača pobjeđivali su na međunarodnim relijima, Sead Alihodžić je do nesreće u Engleskoj bio u vrhu Formule 2, Pavle Komnenović, Vladan Slavković i drugi šampioni iz 'nacije' lako su savladali Formulu VW, jedinu koja se vozila na ovdašnjim stazama. Lista uspješnih vozača 'fiće', koji su potom vladali mnogo modernijim automobilima, popunila bi cijelu knjigu.

Kako je sve to funkcioniralo? Tvornica '21. maj' u Beogradu, koja je izrađivala motore za serijsku, cestovnu Zastavu 750, u proizvodni je program ubacila i sportski agregat DMB 850 S koji je pravljen poput Abartha. Taj motor je razvijao 40 KS i bio veoma lak za ugradnju, a bio je cijenom više nego pristupačan svakome tko se želio baviti autosportom i imao je 'fiću'.

Dakle, trebalo je kupiti auto, trkaći motor za njega te ga spustiti 'do panja' i imali ste trkaći automobil kojim ste mogli nastupati i natjecati se među tridesetak konkurenata na stazi. Naravno, bilo je tu puno varijacija i verzija koje su donosile pobjedu. Uglavnom su bile iz kućne radinosti, a bilo je i vozača koje je pomagala  tvornica. Sve se, kao i uvijek, svodilo na onu staru dobro poznatu izreku svih trkača: Koliko novca toliko muzike!