Ove stvari su nekada imali gotovo svi automobili. Zašto su nestale?

Dovoljno je sjesti u automobil star 30 godina i već prije pokretanja motora postat će jasno koliko se svakodnevna vožnja promijenila. Prozori su se spuštali ručicom, iz blatobrana ili krova virila je duga antena, između sjedala nalazila se pepeljara, a u središnjoj konzoli kazetofon ili CD Player. Ništa od toga nije predstavljalo luksuz ni neobičnu opremu. Bile su to sasvim obične stvari koje smo očekivali u gotovo svakom automobilu.

Danas su mnoge od tih stvari potpuno nestale, dok su se druge toliko promijenile da ih više ni ne prepoznajemo. Razlozi su tehnološki napredak, sigurnost, promjene životnih navika, aerodinamika, ali i jednostavna želja proizvođača da smanje broj dijelova i troškove proizvodnje. Pritom nije baš svaka promjena nužno donijela i bolji automobil.

Dugačka antena sakrila se u krovu

Nekada se automobil gotovo nije mogao zamisliti bez vidljive antene. Kod najjeftinijih modela trebalo ju je ručno izvući, dok su luksuzniji automobili imali električni mehanizam koji bi je podigao nakon uključivanja radija i ponovno uvukao nakon njegova gašenja.

foto: Arhiva

Problem je bio što su se antene lako savijale i lomile, smetale u automatskim praonicicama i stvarale dodatnu buku pri većim brzinama. Danas nisu nestale njihove funkcije, nego njihov izgled. Radioantene mogu biti integrirane u stakla, dok je na krovu najčešće mala "peraja morskog psa" koja je mnogo više od radioantene. U jednom kućištu mogu se nalaziti antene za GPS, mobilne komunikacije, podatkovne usluge i druge sustave povezivanja automobila. Nekadašnja metalna šipka tako se pretvorila u diskretni komunikacijski centar.

Pepeljara je mjesto prepustila telefonu i kavi

Još tijekom 1990-ih pušenje u automobilu bilo je toliko uobičajeno da nije bilo neobično pronaći više pepeljara u kabini. Uz nju je obavezno dolazio i električni upaljač. Kako je pušenje postajalo sve manje prihvatljivo, proizvođači su shvatili da vrijedan prostor u središnjoj konzoli mogu iskoristiti mnogo korisnije. Pepeljare su zamijenili držači čaša, pretinci i prostor za punjenje pametnog telefona.

Zanimljivo je da je utičnica upaljača preživjela mnogo dulje od samog upaljača. Pretvorena je u 12-voltnu utičnicu za navigacije, kompresore za zrak, hladnjake i punjače. Sada i ona definitivno gubi bitku s USB-C priključcima i bežičnim punjenjem, iako je još uvijek korisna za brojne automobilske dodatke.

Kazetofon i CD su zamijenile čitave online fonoteke 

Za današnje generacije teško je objasniti koliko je kazetofon, a kasnije i CD player nekada promijenio vožnju. Prije njega vozač je uglavnom slušao ono što je radio upravo emitirao. Kazeta je omogućila da se prije puta napravi vlastiti izbor pjesama i ponese glazba koju se zaista želi slušati.

Naravno, nije sve bilo idealno. Kazete su zauzimale prostor, vrpca se trošila, a svaki stariji vozač vjerojatno pamti trenutak kada bi je mehanizam progutao i iz uređaja počeo izvlačiti metre smeđe trake.

Nakon kazeta stigao je CD, zatim CD izmjenjivač, MP3, USB i AUX priključak, a onda Bluetooth, Apple CarPlay, Android Auto i streaming uz pomoć kojega u vlastitom autu imate pristup svoj zamislivoj glazbi na svijetu. Kao simboličan kraj jedne ere često se navodi Lexus SC 430 iz modelske godine 2010., posljednji novi automobil na američkom tržištu koji je još imao tvornički kazetofon. Već 2011. više nije postojao nijedan novi model s tom opremom.Vrlo brzo nakon toga počeli su izumirati i CD playeri.

Ručice za prozore izgubile su bitku s elektromotorima

Mehanički podizač stakla bio je gotovo savršeno jednostavan. Nije trebao motor, upravljačku elektroniku ni struju, a radio je i kada automobil nije bio uključen. Ako bi se nešto pokvarilo, popravak je uglavnom bio relativno jednostavan i jeftin.

Električni prozori ipak su pobijedili zbog praktičnosti. Vozač danas jednim dodirom može otvoriti bilo koje staklo, a moderni sustavi nude automatsko potpuno otvaranje i zatvaranje, zaštitu od priklještenja pa čak i daljinsko zatvaranje svih prozora.

Postoji i manje romantičan razlog. Kada su elektromotori i elektronika dovoljno pojeftinili, proizvođačima je postalo jednostavnije izrađivati jednu vrstu obloge vrata nego zasebne verzije za automobile s ručnim i električnim podizačima. Klasična ručica zato je danas gotovo izumrla u osobnim automobilima. Tu i tamo se još pojavi na stražnjim vratima najjeftinijih modela an tržištu. 

Svjetla na izvlačenje su izgubila smisao

Malo je detalja koji tako snažno prizivaju sportske automobile 1980-ih i 1990-ih kao svjetla koja se nakon uključivanja podignu iz poklopca motora. Mazda MX-5, Toyota MR2, Ferrari, Lamborghini, Porsche i brojni drugi sportski auti koristili su ih kako bi s ugašenim svjetlima mogli imati vrlo nizak i aerodinamičan prednji dio.

foto: Ferrari

Često se tvrdi da su poslije jednostavno zabranjena u cijelom svijetu, no to nije sasvim točno. Stroži zahtjevi zaštite pješaka učinili su tvrde izbočene konstrukcije mnogo težima za homologaciju, dok su motori, zglobovi i mehanizmi donosili dodatnu masu, cijenu i mogućnost kvara. Istodobno su projektorska, ksenonska i poslije LED svjetla postajala toliko kompaktna da više nije postojao tehnički razlog za njihovo skrivanje. Posljednji velikoserijski automobili s klasičnim svjetlima na izvlačenje bili su Chevrolet Corvette C5 i Lotus Esprit, čija je proizvodnja završila 2004. godine.

Sada nestaju i tipke, no taj trend možda se okreće

Posljednjih godina iz automobila ne nestaju samo stvari koje pamtimo iz prošlog stoljeća. Sve su rjeđi klasični analogni instrumenti, fizičke tipke, kotačići za ventilaciju, zasebne komande radija, pa čak i tradicionalne ručice mjenjača i parkirne kočnice. Njihove funkcije sele se na zaslone i u softverske izbornike.

foto: Dubravko Kolarić

Za proizvođače je to privlačno jer jedan zaslon može zamijeniti desetke prekidača, a njegove se funkcije mogu mijenjati softverom bez preoblikovanja cijele armature. No ono što je jeftinije i vizualno čišće nije nužno i jednostavnije za korištenje. Zato se trend počinje djelomično okretati. Euro NCAP od 2026. u ocjenjivanju sigurnosti mnogo više pažnje posvećuje jasnoći i dostupnosti osnovnih komandi. Za važne funkcije poput pokazivača smjera, sirene, brisača, svjetala i upozoravajućih svjetala prednost imaju lako dostupne fizičke komande ili jasno određena stalna područja zaslona.

Automobili su danas neusporedivo sigurniji, sposobniji i tehnološki napredniji nego prije trideset godina, a malo tko bi ozbiljno poželio povratak kazetofona, ručnog spuštanja svih prozora ili antene koju treba izvući prije slušanja radija. Ali neke stare ideje bile su dobre upravo zato što su bile jednostavne. Zato ne bi bilo iznenađenje da među svim ekranima i softverom budućnosti preživi barem jedna stvar iz prošlosti - dobra stara fizička tipka.