Prijava
Riječ je o najbržem vremenu koje je potrebno za prelazak 25.000 kilometara, 25.000 milja i 50.000 kilometara
Motori starih Mercedesovih modela općenito se smatraju teško uništivima, a Mercedes se svojedobno s time i pohvalio pothvatom na stazi Nardo 1983. godine. Tamo su tri Mercedesa 190 iskušana na pri visokim temperaturama koje su prelazile 40 °C, a jedan od njih je postavio rekorde koji i danas stoje.
Riječ je o najbržem vremenu koje je potrebno za prelazak 25.000 kilometara, 25.000 milja i 50.000 kilometara. Najbrži od tri Mercedesa koji su krenuli u obaranje rekorda bio je model 190 2.3-16 koji je punim gasom vozio više od osam dana i noći. Automobil se zaustavljao samo radi najnužnijih stvari, poput točenja goriva.
Ukupno vrijeme potrebno za prelazak 50.000 kilometara na kraju je bio 201 sat 39 minuta i 43 sekunde uz prosječnu brzinu od 247,9 km/h. To je bilo moguće jer je testna staza u Nardu dugačka 12,5 kilometara i zapravo je, zbog gotovo kružnog oblika, jedan kontinuirani blagi zavoj koji omogućava stalno održavanje vrlo visokih brzina.
Ipak, 190 nije ostao potpuno serijski za ovaj pothvat, što pokazuje i prosječna brzina, jer je serijski model mogao pojuriti "samo" 235 km/h. Iako je Mercedes zadržao izvornu snagu motora od 185 KS, karoserija je aerodinamički optimizirana te je, između ostalog, prilagođen sustav ubrizgavanja jer je motor morao izdržati gotovo stalno opterećenje u crvenom području (oko 6000 okretaja). Masa je također donekle smanjena, primjerice iz auta je izvađena stražnja klupa.
Danas se jedan od tri rekordna automobila može vidjeti u muzeju Mercedes-Benza u Stuttgartu. Tamo je izložen odmah iza brzinskog rekordera, modela W 125 koji je davne 1937. pojurio nevjerojatnih 432,7 km/h. Sva tri W 201 testirana u Nardou, uspješno su prošla kroz cilj u vrlo sličnom vremenu, a ovaj koji "stoji" u muzeju zauzeo je treće mjesto.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.