Prijava
Istočnonjemački narodni automobil proizveden u velikim brojkama nestaje iz svakodnevnog prometa. Još je samo 32.500 primjeraka na životu koji se voze cestama Njemačke, a nekad ih je bilo više od 920.000.
Mali Trabant s karoserijom izrađenom iz Duroplasta i dvotaktnim motorom bio je pojam motorizacije nekadašnje Istočne Njemačke, a budući vlasnici na njega su čekali nekoliko godina. Trabant, ili kako mu se na neki način još tepalo koristeći imena Trabbi i Trabi, proizvodio se u pogonima tvrtke VEB Sachsenring Automobilwerke Zwickau u gradu Zwickau (tadašnja Istočna Njemačka). U razdoblju od 1957. do 30. travnja 1991. godine ukupno ih je proizvedeno nešto više od 3,2 milijuna. Trabant je bio poznat po tome kako je uvijek imao zauljenu ispušnu cijev i da je iza sebe ostavljao plavi oblak dima zbog (ne)izgorenog ulja u gorivu (mješavina benzina i specijalnog ulja za dvotaktne motore) koje je koristio za pogon dvocilindrični dvotaktni motor. Ujedinjenje dviju Njemačke na neki način označilo je i početak kraja za Trabanta kojeg je u tom trenutku vrijeme doslovno pregazilo. Prije 23 godine po cestama Njemačke se kotrljalo više od 920.000 Trabanta, da bi se danas ta brojka smanjila na samo 32.500. Očito je kako Trabant odumire i da ga je svakim novim danom sve manje na cesti.
Vratimo se vremeplovom u vrijeme Istočne Njemačke i zlatnog doba Trabanta. Zbog nedostatka sirovine, ne samo kvalitetnog čelika, nego bilo kakvog čelika koje tadašnji SSSR nije htio isporučiti DDR-u, a proizvođaču je bio zabranjen uvoz sa Zapada, konstruktori su odlučili na čeličnu šasiju staviti karoseriju od Duroplasta, vrlo tvrde plastike (materijala vrlo sličnog bakelitu) izrađene od recikliranog materijala – pamučnog otpada iz Sovjetskog Saveza i fenolnih smola od industrije boja iz Istočne Njemačke. Korištenjem duroplasta za izradu karoserije Trabant je bio prvi automobil koji je karoseriju imao napravljenu iz recikliranog materijala. Zanimljiv je i podatak kako se duroplast karoserija na tadašnjim realnim crash testovima pokazala čvršća i sigurnija od velikog broja modernijih automobila koji su se u to vrijeme proizvodili na Zapadu. U biti Trabant je drugi automobil s karoserijom od duroplasta, jer prvi je bio model P70 koji je prethodio Trabantu, a proizvodio se u razdoblju od 1954. do 1959. godine.
Zbog dugog čekanja kupaca na isporuku novog Trabanta u DDR-u, vlasnici su izuzetno redovito i pažljivo održavali svoje Trabante, tako da je uz Trabant vezan još jedan kuriozitet. Rabljeni Trabanti odlično održavani imali su višu cijenu od novog, na čiju se isporuku (u planiranoj dogovornoj ekonomiji tadašnje komunističke države) godinama čekalo. I još jedan kuriozitet iz vremena DDR-a – prosječan vijek tadašnjeg Trabanta je bio čak 23 godine, podatak koji odista fascinira. I za kraj još jedan podatak koji je malo poznat javnosti. Za kraj proizvodnje Trabanta bila su ‘kriva‘ dva problema, a vezana na njegov živahan, ali smrdljivi dvotaktni motor. Plavi dim iz ispušne cijevi s (ne)izgorjelim uljem pomiješanim u benzinu imao je visoku potrošnju od čak 7 l/100km i stvarao je veliko zagađenje neprihvatljivo za okoliš i ekologiju. Imao je čak 9 puta višu količinu emisije ugljikovodika i pet puta višu emisiju ugljičnog monoksida u odnosu na prosječan europski automobil iz 2007. godine.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.