Prijava
Pitanje uštede goriva ostaje najneodređenije. U teoriji, gašenjem motora gorivo se štedi. U praksi, količina uštede snažno ovisi o uvjetima vožnje
Start-stop sustav jedan je od onih tehnoloških dodataka koji gotovo redovito izaziva podjele. Jedni ga smatraju nužnim alatom za smanjenje potrošnje i emisija u gradovima, drugi ga doživljavaju kao nepotrebno maltretiranje motora i vozača. Kako god se prema njemu odnosili, činjenica je da je danas postao standard, od malih gradskih automobila do velikih SUV-ova. Upravo zato vrijedi razdvojiti mitove od stvarnih tehničkih činjenica.
Iako se često doživljava kao relativno nova pojava, ideja automatskog gašenja motora u mirovanju stara je više od pola stoljeća. Toyota je već 1974. u modelu Crown eksperimentirala sa sustavom koji je gasio motor nakon kratkog stajanja, uz tada hrabre tvrdnje o uštedi goriva. Početkom 1980-ih sličnim su se rješenjima bavili i Nijemci, ponajprije u Volkswagenu, koji je u neke svoje modele ugrađivao svoje start-stop sustave. Ipak, tek s razvojem snažnije elektronike i izdržljivijih komponenti start-stop je doživio masovno širenje. Svemu je, naravno, pridonijela i utrka za smanjenjem CO2 emisija.
Načelo rada ovog susta danas je poznato gotovo svakom vozaču. Motor se gasi pri zaustavljanju, najčešće na semaforu ili u koloni, a ponovno se pokreće čim vozač otpusti kočnicu ili pritisne spojku. Sustav pritom ne radi nasumično, već pod nadzorom niza senzora. Ako je motor hladan, akumulator slab, klima-uređaj opterećen ili su vanjski uvjeti nepovoljni, elektronika jednostavno neće dopustiti gašenje. U praksi to znači da motor rijetko ostaje ugašen dulje od jedne do dvije minute.
Najrašireniji mit vezan uz start-stop odnosi se na ubrzano trošenje motora. Teorijski, svako ponovno pokretanje povećava opterećenje na ležajeve, starter i maziva, jer upravo su trenuci pokretanja najkritičniji za habanje. Međutim, moderni motori konstruirani su s tom činjenicom na umu. Starteri su višestruko izdržljiviji nego prije dvadeset ili trideset godina, koriste se ležajevi s posebnim premazima, a motorna ulja niske viskoznosti i napredni aditivi osiguravaju stabilniji uljni film i bržu zaštitu pri pokretanju. U takvim uvjetima dodatno trošenje postoji, ali je predviđeno i kontrolirano, ne dramatično.
Slična je situacija i s akumulatorima. Vozila sa start-stop sustavom koriste posebne baterije, otpornije na česta pražnjenja i punjenja. One jesu skuplje, ali su i prilagođene upravo takvom režimu rada. U nekim rješenjima koristi se čak i dodatni kondenzator ili sekundarni izvor energije za pokretanje motora, čime se rasterećuje glavni akumulator.
Pitanje uštede goriva ostaje najneodređenije. U teoriji, gašenjem motora gorivo se štedi. U praksi, količina uštede snažno ovisi o uvjetima vožnje. U gradskim gužvama, s čestim stajanjima, učinak postoji i može biti mjerljiv. Ako pretežno vozite na otvorenoj cesti ili autocesti, start-stop gotovo da nema nikakav utjecaj. Tvrdnje o dvoznamenkastim postocima uštede treba uzeti s dozom opreza jer se rijetko potvrđuju u stvarnim, svakodnevnim uvjetima.
Ne treba zanemariti ni subjektivni dojam. Kod loše podešenih sustava kašnjenje pri ponovnom pokretanju može biti iritantno, osobito u stresnom gradskom prometu. No kod većine etabliranih proizvođača današnji sustavi rade dovoljno brzo i glatko da ih vozač jedva primijeti.
Zaključno, start-stop nije ni čudesno rješenje ni tehnološka katastrofa. Riječ je o kompromisu, prvenstveno usmjerenom na smanjenje emisija u urbanim sredinama, uz ograničenu, ali ipak stvarnu uštedu goriva. Onima koji ga ne podnose ostaje mogućnost isključivanja, dok će drugima, koji su se navikli na njega, jednostavno ostati neprimjetan dio svakodnevice modernog automobila.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.