Prijava
Era Formule 1 koja strastvenim navijačima najviše nedostaje i za kojom godinama tuguju na društvenim mrežama razdoblje je kada su se u bolide ugrađivali gromoglasni motori s 10 i 12 cilindara u V rasporedu...
Od prve sezone Formule 1, koja se održala davne 1950. godine, prošlo je gotovo sedam punih desetljeća. Tijekom tih godina bolidi su se mijenjali iz temelja, što se tiče sigurnosti i performansi, no jedna je stvar oduvijek bila zaštitni simbol bolida Formule 1, a to je njihov zvuk. Nažalost, posljednjih pet godina ta stavka je u najmanju ruku – zaboravljena...
Prvi bolidi iz pedesetih godina prošloga stoljeća bili su ultrabrzi 'lijesovi'. U Formuli 1 tada se ginulo vrlo mnogo, zbog velikih brzina i gotovo nikakve sigurnosti za vozače. Tadašnji bolidi bili su pokretani 2,5-litrenim atmosferskim motorima koji su razvijali između 240 i 290 konjskih snaga. Težili su oko 490 kilograma i imali nevjerojatne performanse. Naslijedili su ih malo moderniji i snažniji bolidi s 3,0-litrenim motorima i znatno većom snagom. Primjerice, Lotus 49B Cosworth je 1968. godine razvijao 437 'konja', a težio 530 kilograma. Tehnologija sigurnosti i tih je godina tek bila u povojima, a mnogi su vozači poginuli.
Tek dolaskom 70-ih godina izgled bolida promijenio se i donio znatno bolju aerodinamiku i opet – veću snagu. Bolid prvaka svijeta iz 1975., pokojnoga Nikija Laude, razvijao je 498 'konja'.
Tehnologija se tih godina usavršavala i nadograđivala, a 80-ih godina nastajala je osnova bolida kakve poznajemo danas. Aerodinamika je igrala vrlo važnu ulogu, a snaga motora drastićno je povećana. Sennin legendarni Lotus je u sezoni1985. iz 1,5-litrenoga twinturbo motora V6 razvijao ogromnih 913 KS! Sve to uz ručni mjenjač i bez ikakve elektronike i pomagala. Stručnjaci Formule 1 kažu kako su bolidi iz toga razdoblja bili najzahtjevniji i najopasniji za voziti. Upravo zbog toga na svjetsku scenu tih su godina stigli velikani poput Ayrtona Senne i Alaina Prosta...
Devedesete godina prošloga stoljeća bile su prepune velikih tragedija i dolazaka novih superbrzih talenata u Formulu 1. Pogibija Senne i prvi koraci Schumachera i Hakkinena donijeli su i velike promjene na bolidima. Tehnologija i elektronika na velika vrata ušli su u svijet Formule 1. Aktivni ovjes, kontrola proklizavanja, ABS, sekvencijalni mjenjači i gromoglasni motori V10 i V12 označili su početak takozvane 'zlatne ere' ovoga natjecanja.
Brojni navijači i danas se s osmijehom na licu prisjećaju izgleda i zvukova legendarnih Ferrarija, McLarena i Williamsa s motorima V10. Također, bila je to era u kojoj je više-manje dominiralo jedno ime – Michael Schumacher. Nijemac je u tome razdoblju osvojio čak sedam naslova prvaka, što do danas nitko drugi nije uspio.
Nakon gromoglasnih V10, u sezoni 2006. stigli su novi bolidi s motorima V8. I dalje su 'vrištali', no neusporedivo manje od svojih prethodnika. Performanse su ostale jednake, a aerodinamika postala ključ svega. U razdoblju između 2006. i 2013. uvedene su razne tehnologija te su bolidi postali gotovo savršeni strojevi u rukama najboljih vozača poput Alonsa, Raikkonena, Vettela, Buttona...
Ipak, početkom 2014. sve se drastično promijenilo. Započela je jedna nova era, era 1,6-litrenih turbaka V6 s gotovo tisuću 'konja' i neusporedivo tišim i lošijim zvukom od onoga kakva pamtimo iz djetinjstva, mladosti... Turboerom i dalje dominiraju jedan čovjek i jedna momčad. Lewis Hamilton je od 2014. s Mercedesom osvojio čak četiri od pet naslova svjetskoga prvaka, a jedini koji mu ga je uspio preoteti bio je njegov timski kolega Nico Rosberg, koji je okrunjen prvakom 2016. godine. Danas je Formula 1 izrazito siguran sport, u kojemu gotovo nitko ozbiljno ne strada.
Od Sennine pogibije do danas Formula 1 imala je još samo jedan smrtni slučaj. U sezoni 2015., nakon sudara s pomoćnim vozilom (dizalicom) na VN Japana, nastradao je Francuz Jules Bianchi, koji je od posljedica neobična sudara podlegao ozljedama glave, nakon nekoliko mjeseci. Potaknuti tom tragedijom, čelnici F1 su za 2018. godinu bili donijeli novi 'zakon' o obveznom korištenju sustava HALO, odnosno zaštite koja se nalazi iznad i ispred vozačeve kacige.
Tako je teoretski eliminirana i posljednja opasnost za vozače F1, a to su bile ozljede glave, koju je do 2018. štitila samo zaštitna kaciga. Sada je sustav HALO obvezan zaštitni dio svakoga bolida i Formule su sigurnije i brže no ikada. Makar ne zvuče ni približno kako su zvučale nekada. No nikad se ne zna... Možda nas u budućnosti opet čekaju 'vrištanje' i 'urlanje' budućih bolida Formula 1.
Pogledajte naš test novog Porschea 911 (992):
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.