Pri kupnji automobila ne treba slijepo vjerovati iskazanim litrama. Mnogo su važnije stvarna širina između blatobrana, duljina poda prtljažnika, visina utovarnog ruba i pravilnost oblika
Prtljažnik od 500 litara mora biti veći od onoga sa 400 litara, zar ne? Ne nužno. Brojke koje proizvođači navode u tehničkim podacima mogu biti prilično zbunjujuće, a problem je postao još izraženiji pojavom električnih automobila s dodatnim prtljažnikom ispod prednjeg poklopca. Naime, proizvođači ne koriste uvijek jednake metode mjerenja, a razlike mogu biti iznenađujuće velike.
Zanimljiv primjer otkrio je čitatelj nizozemskog AutoWeeka uspoređujući Ford Kugu i Jaecoo 7. Prema tvorničkim podacima, Kuga ima prtljažnik od 395 litara, a Jaecoo čak 500 litara. Međutim, kada je pomnožio izmjerenu širinu, duljinu i visinu njihovih prtljažnika, dobio je potpuno suprotan rezultat. Fordov prostor teorijski je imao oko 495 litara, a Jaecoov samo 340 litara. Kako je to moguće?
Odgovor se dijelom krije u metodi mjerenja. U Europi se najčešće koristi standard VDA, vrlo rudimentarna metoda prema kojoj se prtljažnik puni čvrstim pravokutnim blokovima dimenzija 20 × 10 × 5 centimetara. Svaki ima obujam točno jedne litre, a službeni kapacitet dobiva se prebrojavanjem blokova koji stanu u predviđeni prostor. Tako se dobiva realističniji podatak nego jednostavnim množenjem najvećih dimenzija, jer prtljažnici nisu pravilne kutije.
No postoji i druga metoda, koja se često koristi za prednje prtljažnike električnih automobila, poznate kao frunk. Njihov obujam može se iskazati takozvanim tekućim litrama, odnosno geometrijskim volumenom prostora, kao da ga je moguće napuniti vodom. To ne znači da proizvođači doista ulijevaju vodu u automobil! Takav izračun obuhvaća i brojne nepravilne udubine u koje čvrsti blokovi ne bi stali.
Zbog toga prednji prtljažnik deklariran na 100 litara ne mora moći primiti 100 jednolitrenih blokova, a kamoli veliki putni kovčeg. Jednako tako, dubok i uzak prtljažnik može imati veći deklarirani obujam od širokog i pravilnog prostora koji je u svakodnevici zapravo praktičniji.
Dodatnu zbrku stvaraju proizvođači koji u ukupni obujam uključuju pretince ispod poda prtljažnika, bočne pretince u prtljažniku ili prostor koji se može dobiti pomicanjem stražnje klupe prema naprijed. Važno je i mjeri li se prostor do pokrova prtljažnika ili sve do krova automobila.
Zato pri kupnji automobila ne treba slijepo vjerovati iskazanim litrama. Mnogo su važnije stvarna širina između blatobrana, duljina poda prtljažnika, visina utovarnog ruba i pravilnost oblika. Najbolji test prilikom kupnje je ponijeti vlastite kovčege ili dječja kolica u salon i provjeriti stanu li doista unutra. Jer 500 litara u katalogu ne znači mnogo ako prtljažnik ne može progutati ono što treba prevesti.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.