Izvršni direktori nekih proizvođača automobila zaradili su desetke milijuna, pa i milijarde dolara, bez obzira na to što rezultati poslovanja nisu uvijek pratili takve iznose
Plaće čelnika automobilskih kompanija već godinama izazivaju rasprave, no podaci za 2025. dodatno podižu ljestvicu. U Sjedinjenim Američkim Državama izvršni direktori najvećih proizvođača automobila zaradili su desetke milijuna, pa i milijarde dolara, bez obzira na to što rezultati poslovanja nisu uvijek pratili takve iznose.
Na vrhu liste nalazi se Elon Musk, čiji se kompenzacijski paket procjenjuje na oko 8,8 milijardi dolara godišnje kada se raspodijeli na razdoblje od deset godina. Za razliku od većine direktora, Elon Musk nema klasičnu plaću u smislu redovitih primanja i bonusa. Njegova zarada gotovo u potpunosti dolazi iz opcija na dionice Tesle, odnosno prava da u budućnosti kupi dionice po unaprijed definiranoj niskoj cijeni. No ta prava ne dobiva automatski, već isključivo ako kompanija ispuni strogo postavljene ciljeve, poput rasta tržišne vrijednosti, prihoda i profitabilnosti.
Elon Musk
Zbog toga dolazimo do ogromne procjene od 8,8 procjene od nekoliko milijardi dolara godišnje, ali riječ je o teorijskoj vrijednosti paketa raspoređenog kroz više godina. Stvarna korist ovisi o kretanju dionice i dugoročnom uspjehu kompanije, pa Musk u praksi zarađuje samo ako Tesla značajno raste.
Robert Scaringe
Na drugom mjestu nalazi se šef Riviana Robert Scaringe s oko 403 milijuna dolara ukupne naknade. Većina tog iznosa također dolazi iz opcija na dionice, dok je osnovna plaća relativno skromna, nešto više od milijun dolara. No sve to se događa u godini u kojoj je Rivian zabilježio pad prodaje od više od 18 posto.
Mary Barra
Usporedbe radi, zarade čelnika tradicionalnih proizvođača djeluju "umjereno". GM-ova Mary Barra zaradila je oko 29,9 milijuna dolara, dok je Jim Farley dobio 27,5 milijuna dolara. Novi šef Stellantisa, Antonio Filosa, zaradio je 6,3 milijuna dolara za pola godine mandata, što bi bilo 12,6 milijuna na razini godine dana.
Antonio FIlosa
Većina ovakvih brojki u Europi su gotovo nezamislive. Iako su i ovdje plaće direktora visoke, razlike u odnosu na najplačenije amerikance su znatne. Primjerice, izvršni direktor Volkswagena Oliver Blume posljednjih je godina zarađivao oko 9 do 10 milijuna eura godišnje, dok je šef Mercedes-Benza Ola Källenius bio na razini od oko 12 milijuna eura. Čelnik BMWa Oliver Zipse također se kreće u sličnom rasponu.
Oliver Blume
Razlika nije slučajna. U SAD-u su kompenzacijski paketi često vezani uz dionice i dugoročne ciljeve, što omogućuje eksplozivan rast vrijednosti ako kompanija uspije. U Europi su plaće više regulirane, uz snažniji utjecaj nadzornih odbora i sindikata, ali i drukčiju korporativnu kulturu koja ograničava ekstremne razlike u primanjima.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.