Prijava
Gradnja je počela 1925., a bila je golemi projekt za tadašnje prilike. U dvije godine angažirano je do 2500 radnika i utrošeno oko 12 milijuna radnih sati
Malo koja staza na svijetu ima status kakav uživa Nürburgring. Na njoj su se stvarale legende, pogibali najbolji vozači svijeta, rađali rekordi, a danas njome za relativno malo novca može provozati gotovo svatko
Od projekta do 28 kilometara asfalta
Nürburgring je nastao u brdovitom Eifelu, oko srednjovjekovnog dvorca Nürburg po kojem je dobio ime. Gradnja je počela 1925., a bila je golemi projekt za tadašnje prilike. U dvije godine angažirano je do 2500 radnika, utrošeno oko 12 milijuna radnih sati i približno 14 milijuna tadašnjih Reichsmaraka, što bi u današnjem novcu iznosilo više od 50 milijuna eura.
Rezultat nije bio klasičan autodrom kakav poznajemo danas. Izvorni Nürburgring imao je čak 28,265 kilometara i sastojao se od 22,810 kilometara duge Nordschleife, kraće Südschleife od 7,747 km te zajedničkog startno-ciljnog dijela. Bio je zamišljen kao trkaća, ali i testna staza na kojoj bi njemačka automobilska industrija mogla razvijati automobile u ekstremno zahtjevnim uvjetima.
Prvo veliko ime u povijesti staze postao je Rudolf Caracciola. Na prvom natjecateljskom vikendu 1927. pobijedio je u Mercedes-Benzu S, a Mercedes je zauzeo prva tri mjesta. Već tada bilo je jasno da je nastalo nešto drukčije od svih drugih trkaćih staza.
Staza na kojoj jedan krug izgleda cijela utrka
Današnja Nordschleife duga je 20,832 kilometra i ima 73 zavoja, 300 metara visinske razlike, uspone do 17 posto i nizbrdice do 11 posto. Vozač u samo jednom krugu prolazi kroz brze zavoje, slijepe prijevoje, nagla spuštanja i kompresije te dijelove na kojima automobil nakratko može izgubiti kontakt s podlogom.
Upravo je ta kombinacija donijela stazi najpoznatiji nadimak u svijetu automobilizma. Trostruki svjetski prvak Formule 1 Jackie Stewart nazvao ju je "Green Hell", odnosno Zeleni pakao. Naziv se zadržao do danas i gotovo je jednako poznat kao Nürburgring.
Caracciola-Karussell 1964. godine
Jedan od njezinih simbola je Caracciola-Karussell, gotovo 180-stupanjski zavoj s izrazito nagnutim betonskim pločama. Današnji trkaći automobil kroz njega prolazi oko 95 km/h, uz bočno opterećenje do približno 2 g. Betoniran je još 1932., a neravne ploče i nagli prijelazi toliko tresu automobile da i profesionalni vozači upozoravaju kako se upravo ondje vrlo lako može izgubiti više nego što se može dobiti.
Lauda i nesreća koja je promijenila Nürburgring
Najpoznatija tragedija dogodila se 1. kolovoza 1976. Niki Lauda je tijekom Velike nagrade Njemačke izgubio kontrolu nad Ferrarijem, udario u stijenu, a automobil se zapalio i nakon toga sudario s drugim bolidima. Laudu su iz gorućeg automobila izvlačili drugi vozači i redari. Preživio je s teškim opeklinama i ozljedama pluća, a nevjerojatnih 42 dana kasnije vratio se u bolid na utrci u Monzi i završio četvrti.
Nesreća je označila kraj Formule 1 na staroj Nordschleife. Problem nije bio samo u tome što je staza bila opasna, nego i u njezinoj golemoj duljini. Zbog toga sigurnosne službe teško su mogle dovoljno brzo stići do mjesta nesreće. Formula 1 više se nikada nije vratila na Nordschleife.
Krug za koji su mislili da je štoperica pokvarena
Ako postoji jedan broj koji obožavatelji Nürburgringa znaju napamet, onda je to 6:11,13. Toliko je Stefanu Bellofu trebalo da 1983. u Porscheu 956 grupe C odveze kvalifikacijski krug Nordschleife. Prosječna brzina bila je veća od 200 km/h, a rezultat je djelovao toliko nevjerojatno da su službene osobe u prvi trenutak posumnjale u mjerenje vremena.
Bellof je pritom bio pet sekundi brži od momčadskog kolege Jochen Massa i oko pola minute brži od tadašnjeg svjetskog prvaka Formule 1 Keke Rosberga. Dan poslije na utrci je na Pflanzgartenu pri brzini većoj od 200 km/h poletio i potpuno razbio Porsche. Izašao je neozlijeđen i, prema sjećanju njegova brata, odmah otišao gledateljima dijeliti autograme. Rekord je trajao čak 35 godina. Tek 2018. Timo Bernhard je posebno pripremljenim Porscheom 919 Hybrid Evo odvezao nevjerojatnih 5:19,55.
Novi Nürburgring i mladić po imenu Ayrton Senna
Nakon odlaska Formule 1 donesena je odluka o gradnji moderne staze. Nova Grand Prix konfiguracija otvorena je 12. svibnja 1984., a za njezino otvorenje organizirana je utrka s 20 identičnih Mercedesa 190 E 2.3-16. Za upravljačima su sjedili Niki Lauda, James Hunt, Stirling Moss, Alain Prost, Jack Brabham i niz drugih velikana.
Pobijedio ih je vozač koji je tada široj publici bio mnogo manje poznat. Mladi Brazilac Ayrton Senna u posljednji je trenutak zamijenio Emersona Fittipaldija i pobijedio cijelu kolekciju svjetskih prvaka. Bila je to jedna od prvih velikih najava onoga što će ubrzo napraviti u Formuli 1.
Jedina velika staza na koju možete doći svojim automobilom
Nürburgring ima još jednu posebnost koja je gotovo nezamisliva na drugim velikim trkaćim stazama. Nordschleife je i danas tijekom takozvanih turističkih vožnji velik dio godine otvorena običnim vozačima. Nije potreban trkaći automobil ni posebna natjecateljska licenca. Na stazu se može vlastitim cestovnim automobilom.
Zato je Nürburgring tijekom gotovo jednog stoljeća postao mnogo više od mjesta na kojem se održavaju utrke. Ondje proizvođači i danas testiraju nove automobile, voze se utrke na 24 sata, postavljaju rekordi, a istim asfaltom kojim su jurili Caracciola, Fangio, Stewart, Lauda i Bellof vikendom prolaze cestovni gradski auti, kompakti, limuzine i obiteljski SUV-ovi.
Staza koja će 18. lipnja 2027. napuniti točno 100 godina u međuvremenu je mnogo puta mijenjana, skraćivana i modernizirana. No njezin najvažniji dio ostao je gotovo ono što je bio 1927. godine, više od 20 kilometara asfalta kroz šume Eifela na kojima jedna pogreška i danas može biti vrlo skupa. Upravo zato, nakon gotovo stoljeća, Zeleni pakao još nema pravi ekvivalent nigdje na svijetu.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.