Prijava
Država još nije pravno regulirala djelatnost punionica za električne aute pa se vlasnici takvih automobila mogu voziti praktično besplatno. Sustavi koji i imaju kartice njih koriste samo za aktivaciju
Iznos od 25 milijuna kuna koje je država ove godine namijenila za kupnju električnih i hibridnih automobila te električnih motocikala, skutera, četverocikala i bicikala bacio je električne automobile ponovo u prvi plan. Činjenica da se primjerice električni Smart sada može kupiti praktično za cijenu koja je gotovo identična onoj benzinskog modela natjerala je mnoge da razmisle o kupnji električnih automobila. Njihova izuzetno visoka cijena najveća je prepreka za kupnju i razlog što danas u Hrvatskoj ima vrlo malo električnih automobila. Izuzmemo li cijenu samog vozila, električni automobili mnogo su jeftiniji od klasičnih u samoj eksploataciji, od održavanja do cijene goriva, odnosno u ovom slučaju električne energije koja ih pokreće. Prosječan električni auto troši od 10 do 20 kuna struje na 100 kilometara, no većina ne zna da se vlasnici električnih automobila već godinama kroz Hrvatsku voze uglavnom potpuno besplatno. Naime, punjenje na javnim punionicama se ne naplaćuje, štoviše prema zakonu ono se ni ne smije naplaćivati jer ova djelatnost još nije zakonski regulirana. U prijevodu, želite li postaviti svoju punionicu i prodavati struju – ne možete.
Da bi napunili baterije svog električnog automobila strujom vrijednom 20, 30, a kod nekih automobila i stotinjak kuna po punjenju, ne treba vam ni lipa. Naime, mnoge punionice, primjerice one koje je postavio grad Zagreb (kod Poglavarstva) ne zahtijevaju nikakvu sigurnosnu provjeru. Dovoljno je samo priključiti kabel na vozilo i započeti punjenje. A većina punionica zahtijeva neki oblik autorizacije no punjenje je i dalje potpuno besplatno. Primjerice,mnogim punionicama upravlja Hrvatski telekom putem svoje platforme puni.hr, a da bi se njima pristupilo potrebna je kartica. Nju se dobije potpuno besplatno nakon jednostavnoga postupka registracije. Kartica služi samo da bi se pokrenuo postupak punjenja, koji je i dalje besplatan. Isti model koristi i HEP za svoju mrežu punionica Elen. kako biste u njih dobili karticu treba ipak dokazati da imate električni automobil, jer je za registraciju potrebno poslati kopiju prometne dozvole. Punjenje se također ne naplaćuje. Osim toga,mnoge Elen punionice moguće je pokrenuti i pomoću PIN-a koji piše na samoj punionici.
Tu su i brojne punionice postavljene na javnim površinama ili u garažama šoping-centara, koje je moguće aktivirati i putem aplikacije. Isprobali smo aplikaciju Plugsurfing pomoću koje smo punili u garažama City centara East i West u Zagrebu, na javnoj punionici u Sisku i na Kauflandovu parkiralištu u Sloboštini u Zagrebu. Za aktivaciju ove usluge potrebna je kreditna kartica, no punjenje se i dalje ne naplaćuje. Za njega smo čak i dobili uredne račune na kojima jasno piše da potrošena struja vrijedna nekoliko desetaka kuna ne košta – ništa. Jedini način da vam ograniče korištenje punjača u Hrvatskoj su vezane usluge. Naime, šoping-centar koji je postavio punionicu može zahtijevati da u njemu kupujete kako biste mogli puniti (iako oni to u pravilu ne rade i puniti može bilo tko). Jedini primjer gdje smo morali nešto platiti bila je punionica ispred Memorijalnog centra Nikole Tesle u Smiljanu. Da bismo ondje punili morali smo platiti ulaznicu u centar.
S obzirom na to da država još nije pravno regulirala djelatnost punionica za električne aute njihovi vlasnici, i da to žele, do daljnjega ih neće moći naplaćivati, pa će Hrvatska za vozače električnih automobila još neko vrijeme ostati pravi Eldorado, jedna od rijetkih svjetskih država s potpuno besplatnom strujom. Iako broj punionica u Hrvatskoj relativno brzo raste, pred njima je, posebno u Zagrebu, uvijek gužva. Nikome na pamet ne pada da puni kod kuće kad ima besplatne brze punionice diljem grada. A, ako se pitate tko na kraju sve to plaća, odgovor je – svi po malo. Struju za neke punionice financira sam HEP, u drugim slučajevima su to Hrvatski Telekom, razni šopping-centri, a ponekad i sami gradovi, odnosno, na kraju krajeva, njihovi građani.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.