Nakon putovanja usporedili su gužve, cestarine, potrošnju, cijene i ono najvažnije koliko je takav godišnji odmor praktičan kada se na njega ide automobilom
Hrvatska ili Grčka automobilom? Dvojica novinara slovačkog Auto Bilda ovog su ljeta napravila vrlo zanimljivu praktičnu usporedbu. Michal Bednár krenuo je Citroënom C3 Aircross Hybrid u Rovinj, dok je njegov kolega Milan Adámek odabrao mnogo zahtjevniju avanturu, Citroënom Berlingo BlueHDi zaputio se sve do sjeverne Grčke, podno Olimpa. Nakon putovanja usporedili su gužve, cestarine, potrošnju, cijene i ono najvažnije koliko je takav godišnji odmor praktičan kada se na njega ide automobilom.
Za Hrvatsku se Bednár odlučio na nešto neuobičajeniju rutu. Umjesto preko Austrije i Slovenije, gdje je zbog radova očekivao veće gužve, krenuo je preko Mađarske. Putovao je posljednjeg tjedna lipnja i kaže da su mađarske autoceste bile gotovo prazne. Put do Rovinja trajao mu je oko šest do šest i pol sati, a jedino značajnije usporavanje dočekalo ga je pri ulasku u Hrvatsku zbog radova i proširenja ceste. Njegov zaključak o putovanju bio je vrlo jednostavan: put u Hrvatsku je prošao "odlično".
Za mađarske autoceste kupio je digitalnu vinjetu, dok je u Hrvatskoj platio klasičnu cestarinu. Budući da je u Hrvatsku ušao iz smjera Mađarske, do Istre je vozio duljom dionicom hrvatskih autocesta nego na svojoj uobičajenoj ruti preko Slovenije. Procijenio je da ga je hrvatska cestarina stajala oko 25 eura. C3 Aircross s 1,2-litrenim benzinskim mild hibridom pritom je na većinom autocestovnoj vožnji trošio oko 5,8 l/100 km, što je ocijenio vrlo dobrim rezultatom.
Grčka je bila sasvim druga priča. Do područja Olimpa bilo je oko 1400 kilometara, uz prolazak kroz Mađarsku, Srbiju i Sjevernu Makedoniju. Adámek procjenjuje da takva ruta bez problema može trajati 15 ili 16 sati, a povratak mu je zbog čekanja na granicama postao još naporniji. Na dvije granice izgubio je oko šest sati, pa je na kraju odustao od vožnje u jednom komadu i prespavao putem. U odlasku je, uz više sreće, na svim granicama zajedno izgubio oko sat i pol.
Berlingo je zato pokazao veliku prednost dizela na vrlo dugoj ruti. Trošio je 5,6 l/100 km, a gorivo za jedan smjer stajalo je oko 172 eura. Vinjete i cestarine dodale su još približno 65 eura, pa je put do Grčke ukupno stajao oko 237 eura.
Hrvatska je, međutim, uvjerljivo pobijedila u jednostavnosti dolaska. Rovinj je za Slovake praktički odredište do kojeg se može stići prije ručka bez iscrpljujućih granica i noćenja usput. Bednár pritom dobro poznaje Istru jer ondje dolazi gotovo svake godine, a posebno mu se sviđaju stara mjesta u unutrašnjosti i snažan talijanski utjecaj.
Grčka je dobila bodove na drugoj strani. Adámeka su oduševili brojni besplatni parkinzi i velike javne plaže, a cijene u restoranima smatrao je ugodnim iznenađenjem. U Hrvatskoj je, kaže Bednár, tijekom posljednjih godina primijetio jasan rast cijena. Velika plata ribe i morskih plodova koja je prije tri godine stajala oko 25 eura sada prelazi 40 eura, a za pivo je već plaćao i oko pet eura.
Njihova usporedba zato nema apsolutnog pobjednika. Grčka može ponuditi niže troškove na samom odredištu i vrlo zanimljiv odmor, ali cijena toga je mnogo dulji i nepredvidljiviji put. Hrvatska je osjetno skuplja nego nekada, no za Slovake ostaje ono što je godinama bila, jednostavan, brzo i vrlo praktičan put na more do kojeg se bez velikih komplikacija stiže vlastitim automobilom.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.