Formula 1 - što prilikom nesreće spasi život pilotu

Prva ovosezonska utrka F1 odvožena u Melbourneu protekla je u znaku spektakularne nesreće Fernanda Alonsa, iz koje je izašao neozlijeđen, što je dokaz kako rad na poboljšanju sigurnosti donosi rezultate. Trenutak kada je Alonso izašao iz kokpita smrskanoga bolida bio je ne samo olakšanje, već i potvrda kako je sigurnost u Formuli 1 na visokoj razini. Charlie Whiting, zadužen za sigurnost, tvrdi kako će ova nesreća ubrzati uvođenje sustava dodatne zaštite glave. Da je Fernando Alonso imao ovakvu nesreću prije dvadeset godina teško bi nastradao, vjerojatno i poginuo! Tako tvrde eksperti za sigurnost vozača najsofisticiranijih bolida današnjice. Mnogi su u nevjerici gledali strašnu nesreću, ali i odahnuli kada je Alonso bez ičije pomoći izašao iz kokpita. I Španjolac se, svjestan sreće koju je imao, zahvalio FIA-i i McLarenu za sigurnost koju danas uživaju vozači F1. - Živ sam zahvaljujući poslu koji je napravljen na povećanju sigurnosti vozača – tvrdi Alonso.

Kako drukčije opisati to što je u nesreći, za brzine veće od 310 km/h, izašao samo s masnicom na koljenu i blago natučenim rebrima. Nakon udara u stražnji dio Guttierezova Hassa, koji mu je odlomio ovjes, Alonso je izgubio kontrolu, okrznuo zid i potom se velikom brzinom počeo rotirati naglavačke, dok se nije zaustavio na posljednjoj mekanoj barijeri. U međuvremenu pojavili su se i podaci koji govore kako je Alonso u trenucima rotacije bio izložen silama 12 G. To znači da je njegovo tijelo teško 68 kilograma bilo teško više od 800 kilograma. Štoviše, najveća G sila zabilježena za udarca bila je nevjerojatnih 46 G. Usporedbe radi, piloti red Bull Air Racea kratkotrajno su izloženi silama 10 G. Zanimljive su izjave Fenanda Alonsa nakon nesreće. Bez kontrole nad bolidom, tvrdi, sve mu se činilo kao usporeni film, gledao je zemlju, pa nebo, pa zemlju i činilo mu se kako sve traje beskrajno dugo, kao da se bolid nikada neće zaustaviti. 
- Kad se ipak zaustavio vidio sam prostor gdje se mogu izvući iz kokpita pa požurio van, razmišljajući kako moja mama gleda prijenos utrke. Želio sam da vidi da sam dobro, rekao je Alonso.

Inače, na stazi u Albert Parku već se dogodilo se nekoliko zamalo identičnih nesreća i to na istome mjestu. Prva prije dva desetljeća. Martin Brundle je 1996. Jordanovim bolidom za kočenja u prvom krugu naletio na bolid ispred sebe. Udarac ga je katapultirao u zrak i nesreća je završila spektakularnim pucanjem bolida na dva dijela. Iz ostataka Jordana, Martin Brundle također je izašao ne samo neozlijeđen, već je požurio u boks po rezervni bolid kako bi sudjelovao na utrci s ponovljenim startom. Druga poznata nesreća u Melbourneu također bila na istome mjestu, po istome scenariju. U sezoni 2001. Jacques Villeneuve je bolidom BAR Honda naletio na Ralpha Schumachera u BMW Williamsu, bolid se katapultirao u zrak i završio slično kao Alonsov. U ovoj je nesreći na žalost smrtno stradao jedan od sudaca kojeg je pogodio otpali kotač s Villeneuveova bolida, dok su oba vozača iz nesreće izašla bez ikakvih ozljeda.

TOP 5 STVARI KOJE SU ALONSU SPASILE ŽIVOT

1. KOKPIT

Izrađen je od ugljičnih vlakana. Ima zadane dimenzije i unaprijed određene testove čvrstoće. Definirane su krajnje G sile, ne smiju biti veće od 60 G u trajanju do 3 milisekunde. Kokpit ne smije imati strukturalna oštećenja veća od 10 milimetara, a velika se važnost pridaje elementima za apsorpciju bočnih udaraca.

2. HANS SUSTAV

Sustav zaštite glave i vrata, uveden prije 15 godina, danas je obvezan dio opreme. Postavlja se na ramena vozača, učvršćuje pojasevima i vezan je za kacigu. Spriječava pomicanje glave i pucanje vratnih kralježaka pri naglome zaustavljanju. Sustav je razvijen još u 80-im godinama, nakon stradavanja trkača zbog ozljeda nastalih naglim zaustavljanjima. 

3. KACIGA 

Napravljena je od 120 slojeva karbonskih vlakana. Prosječna kaciga ima 16.000 km vlakana, a teška je samo 1200 grama. U njenoj strukturi su i kevlar, aramid  i magnezij. Ti materijali omogućavaju opterećenje od 55 tona, bez deformacije, otpornost na penetraciju objekata brzinom i do 500 km/h, uključujući i vizir od polikarbonata, pa čak i izloženost temperaturi od 800 Celzijevih stupnjeva u trajanju 45 sekundi, a da u unutrašnjosti kacige temperatura ne prelazi 70 stupnjeva. 

4. ZAŠTITA GLAVE

Prije dvadeset godina položaj vozača u kokpitu bio je takav da su ramena vozača virila iz kokpita. Danas je posve drukčiji, zahvaljujući povišenim bočnim dijelovima čak polovica kacige je pokrivena zaštitom. Propisane su dimenzije kokpita iznad glave i određeno najveće opterećenje u slučaju prevrtanja.

5. SIGURNOSNI POJAS

Pametni itekako znaju čemu služi pojas, osobto u Formuli 1. Trkaći pojasevi učvršćeni su u šest točaka i tijelo drže prikovanim uz sjedalo, bez ikakve mogućnosti pomaka koji bi mogli prouzročiti lomove kralježnice ili kostiju. Vozači se vežu tako što svom silom nogama upru u kočnicu i povuku pojaseve do krajnje zategnutosti.