Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je Citroën koji je bio vrlo neobičan ali i popularan na našim prostorima
Priča o Citroënu Visa je priča o vremenima kada su automobili još imali mnogo karaktera i kada međusobno nisu toliko nalikovali jedni drugima. Imati nešto što se potpuno razlikuje od konkurencije tada nije bila iznimka, već pravilo. Svaki proizvođač je slijedio neku svoju filozofiju dizajna i koncepta unutrašnjosti, a Citroën je bio jedan od najekstremnijih u tom pogledu. Njihovi modeli bili su nešto posebno i ne baš po svačijem ukusu.
Ono što se danas većina proizvođača usudi prikazati samo na konceptnim automobilima Citroën je redovito prenosio u seriju. S više ili manje uspjeha. Visa je bila jedan od automobila koji su itekako uspjeli iako je po mišljenju mnogih bila previše futuristička i previše drugačija od drugih.
Razvoj Vise je počeo ranih sedamdesetih godina, u vrijeme kad Citroënu baš nisu "cvale ruže" u poslovnom smislu. Godinu dana nakon prekida partnerstva s Fiatom Citroën je bio u ozbiljnim financijskim problemima, prijetili su gubici radnih mjesta, a stvar je spasilo povezivanje s Peugeotom na koje je ove tvrtke natjerala francuska vlada. Projekt Vise, koji je tada nosio kodno ime Prototype Y, zbog toga je usporen i drastično promijenjen. Prototype Y je imao zadatak zamijeniti vremešne modele Citroën Ami s prastarom tehnologijom koja je datirala još s legendarnog Spačeka, 2CV. Na kraju će Spaček u Europi nadživjeti samu Visu, no to ne znači da je ovaj model bio neuspješan.
Naziv projekta je 1974. godine promijenjen u Projet VD (Voiture Diminuée), a umjesto na komponente Citroëna i Fiata oslanjao se na Peugeotovu platformu, motore, mjenjače i ovjes te se tako uvelike udaljio od osnovne ideje. No, što je posebno zanimljivo, to nije bio kraj za Prototype Y, on će zaživjeti desetak godina kasnije kao rumunjski Oltcit Club s vrlo sličnim dizajnom ali potpuno drugačijom tehnologijom. Koristio je dvocilindrične ili četverocilindrične Citroënove motore i mjenjač iz Citroëna GS-a. Taj model će kasnije završiti i na europskom tržištu kao izvozni model Citroën Axel kako bi Francuzi barem donekle kompenzacijom vratili investiciju u Rumunjsku koju lokalna vlast nije mogla otplatiti. Kratko vrijeme prodavao se i u Hrvatskoj pod imenom Oltcit.
Vratimo se na pravu francusku Visu. Automobil je na tržište stigao 1978. godine s tehnologijom Peugeota. Vizualno je konačna Visa bila slična "Projektu Y", ali je bila nešto kraća. Auto je bio dugačak 369 cm, a karoserija je bila vrlo aerodinamična za ono doba.
Iznutra je Visa bila relativno jednostavna, ali i potpuno drugačija od drugih. Instrumenti u pravokutom kućištima, jednokraki upravljač i nedostatak ručica za upravljanje "žmigavcima" i brisačima iza volana samo su jedan od primjera za njihov drugačiji pristup. Većinom funkcija se upravljalo pomoću velikog "satelita" smještenog lijevo iza upravljača na kojem su bile nekonvencionalne tipke i poluge za ventilaciju, žmigavce, svjetla... Tu su bile i dodatne tipke ispod ploče s instrumentima. Na središnjoj konzoli nije bilo ni jedne tipke. Samo ogromna pepeljara.
Za pogon su se koristili osnovni dvocilindrični motor od 652 cm3 te motori od 1,1 i 1,2 litre. Mali dvocilindraš je razvijao 34 KS, a veći motori 48 do 64 KS.
Godine 1981. stigao je i četverocilindrični motor od 954 ccm sa 45 KS i veliki redizajn. Prednji dio je dobio malo umjereniji dizajnerski izričaj, a unutrašnjost je u nekim izvedbama promijenjena. Naime, u nekim linijama opreme nestao je "satelit", auto je dobio "ručice" iza volana, klasične komande ventilacije na središnjoj konzoli, a i tipke su pomaknute na praktičnije mjesto. 1984. godine slijede 1,4 litreni benzinac sa 60 KS i 1,8 litreni dizel sa 60 KS. Visa GT i GTi imale su između 80 i 115 KS. GTi je bio vrlo zanimljiv za vožnju uzmemo li u obzir da je imao samo 800 kilograma i prilično mekan ovjes za današnje standarde.
Kad smo već kod sportskog modela napomenimo da je krajem 1983. Citroën čak planirao koristiti Visu 4x4 u skupini B Svjetskog prvenstva u reliju. Visa protiv Audija Quattra, bilo bi to zanimljivo za gledati... Još jedan kuriozitet: dd 1983. Visa je čak bila dostupna kao kabriolet limuzina s četvero vrata pod nazivom Plein Air. No u ovom trenutku, karijera Vise je već bila na zalasku. Kupci su radije birali mnogo moderniji Peugeot 205, a ubrzo je stigla i druga generacija Renaulta 5. Konačno, 1988. godine, je potpuno novi i mnogo moderniji AX zamijenio Visu. On je bio mnogo manje ekstravagantan i Visa je u povijest ušla kao posljednji mali Citroën s karakterom.
Daleko od toga da je Visa uspjela kako su si u Citroënu zamislili, no nije bila ni neuspjeh. Tijekom deset godina proizvedeno je 1.254.390 automobila. Još jedan kuriozitet: početkom 90-ih Visa je ponovo oživjela kao kineski Wuling LZW 7100, praktično identični model koji se proizvodio između 1991. i 1994. godine. U Španjolskoj se proizvodio dostavni C15 na osnovi Vise koji je preživio do čak 2005. godine!
Visa je bila vrlo česta pojava i na našim cestama. Iako se nikada nije proizvodila u Jugoslaviji, nudila se putem konsignacijskog programa koparskog Cimosa. Zbog toga nije imala suludo visoke cijene kao drugi auti iz uvoza te se relativno dobro prodavala.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.