Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi ili neuspješni da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je Daewoo Tico, automobil koji je na našem tržištu ostao zapamćen po reklamnom sloganu "Baci peglu, kupi Tico". Je li se isplatilo baciti "Peglu"?
Znate za njih, ali ste ih nekako i zaboravili. Ovi automobili obilježili su našu prošlost, neki od njih su svojedobno bili i vrlo uspješni, no istodobno toliko neupadljivi da su brzo zaboravljeni. U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" podsjećamo vas na automobile koje ipak ne bismo trebali prepustiti zaboravu. Iz ovog ili onog razloga...
Negdje krajem 1990-ih se na reklamnim panoima u većini naših gradova pojavio oglas s krajnje neobičnim sloganom: “Baci peglu, kupi Tico”. Kako su glupi reklamni slogani često i genijalni zbog toga sto ih ljudi zapaze, i ovaj je postao pravi hit. O čemu se tu radilo?
Bila je to reklama kojom se kupce pozivalo da se riješe svojih starih Fiata 126, odnosno popularnih Peglica i pređu na nešto modernije, odnosno Daewoo Tico. Hrvatska je u to vrijeme još uvijek bila prepuna starih automobila iz vremena Jugoslavije, kupci nisu imali novca za “ozbiljnije aute” kakvi su se prodavali diljem zapadne Europe, pa smo devedesetih bili prilično egzotično tržište na kojem se moglo kupiti mnogo toga za što baš nije prolazilo na zapadu. Hrvatske ceste su tako bile prepune potpuno ili relativno novih automobila kao što su bili Škoda Favorit, Maruti 800, ZAZ Tavria, Lada Samara, Daewoo Racer… Posljednje spomenuti proizvođač, korejski Daewoo stajao je iza Tica, minijaturnog automobila kojeg je, eto, u Hrvatskoj zamislio kao idealnu zamjenu za Peglicu.
Slogan je upalio, ceste su postale pune Tica, a sve je manje bilo Peglica. Dobro, možda u cijeloj priči slogan nije bio važan kao cijena. Naime, s cijenom od 43.327 kuna Tico je 1997. godine bio među najjeftinijim autima na tržištu. Skuplja je bila i Lada Samara, a jeftinija jedino Dacia Nova, koja je suprotno svojem imenu bila ušminkani antikni rumunjski poluproizvod s tehnologijom iz 1980-ih godina. Kroz godine na tržištu Tico će dodatno pojeftiniti pa ga se 2000. godine moglo na akciji kupiti za 35.327 kuna! Bilo je to "gotovo zabadava" za jedan auto. Za usporedbu osnovni Twingo je te godine koštao oko 58.000 kuna, a ni poslovično jeftina Kia Pride se sa s cijenom od 45.000 kuna nije mogla približiti Ticu.
Tico je bio prodajni hit u Hrvatskoj krajem devedesetih i početkom novog milenija, no činjenica je da je ovaj auto zapravo ozbiljno zakasnio na naše tržište. Daewoo ga je počeo proizvoditi još 1991. godine. Bio je to prvi korejski mali gradski automobil Zbog niske cijene dobro se prodavao, no prvo je bio predmet šala, viceva, a Koreanci su ga ubrzo prozvali i "nacionalnim ruglom". Izgledom kao i snagom te ponudom prostora, automobil je bio neprivlačan. Koreanci, koji očito znaju biti nemilosrdni i prema vlastitim autima, su se često šalili da izgleda poput igračke napravljene od limenka. Povrh toga, pričalo se da je bio toliko tijesan da u njega jednostavno ne stanu četiri odrasle osobe. Dobro to je bilo pretjerivanje, no tim osobama u autu nije bilo nimalo udobno, čak ni malo većem ili debljem vozaču kad je bio potpuno sam u autu.
Bez obzira na kritike i mnoge nedostatke, Tico je označio početak nove ere u korejskoj automobilskoj povijesti. Prvi mini automobil u zemlji rođen je vladinom inicijativom koja je pokrenuta 1980-ih godina. Ideja je bila napraviti pristupačan "narodni auto", no na prvu lokalni proizvođači automobila nisu htjeli biti dio tog plana. Naime Koreanci su voljeli limuzine srednje veličine i nisu previše marili za kompaktne automobile, a još manje za minijaturne gradske modele. Ljudi jednostavno nisu bili navikli voziti mini automobile. Zbog svega ovoga svi korejski proizvođači su smatrali da da proizvodnja mini automobila nije baš isplativa.
Zadatka se nakon mnogo nagovaranja naposljetku prihvatio Daewoo Shipbuilding, podružnica danas nepostojeće Daewoo grupe. On je išao linijom manjeg otpora. Umjesto da razvija auto "od nule" licencirao je tehnologiju od japanskog Suzukija, tada već najvećeg svjetskog proizvođača mini automobila. Tico se tako uvelike tehnologijom, ali i dizajnom temeljio na Suzukiju Altu iz 1988. godine (na slici ispod je prva varijanta Tica (do 1993.) sa zaštitnim plastikama koja je gotovo potpuno nalikovala Altu. Ona se nikada nije prodavala u Hrvatskoj) .
Tico je bio dugačak 334 cm, širok 140 cm i visok 139 cm te je težio "perolakih" 680 kilograma. Uz tako malu masu nije bila potrebna velika snaga pa je Tico, kao i Alto, opremljen 0,8-litrenim trocilindričnim motorom s 41 KS. Njegova najveća brzina bila je 141 kilometra na sat, a ubrzanje do 100 km/h je Daewoo deklarirao na 17,7 sekundi. Zvuči nevjerojatno, no s obzirom na malu masu to je vrlo moguće. U Koreji je Tico 1992. godine koštao preračunato oko 4200 tadašnjih njemačkih maraka. S današnjeg gledišta nevjerojatno jeftino, a ako na taj iznos dodamo i inflaciju još uvijek smo na današnjoj vrijednosti oko 4500 eura. Naprosto nezamislivo da danas neki auto košta tako malo.
Unatoč svim šalama i ruganju, Tico je ubrzo promijenio percepciju Korejaca o mini automobilima. Bio je ne samo jeftin, već i učinkovit u potrošnji goriva, jer je trošio oko 5 l/100 kilometara.
Kada su prvi primjerci negdje 1996. ili 1997. godine počeli stizati na Hrvatsko tržište, kod nas nije trebalo mijenjati nikakvu percepciju jer ovako mali automobili su bili prilično popularni na tržištu iz jednostavnog razloga što si ljudi nisu mogli priuštiti ništa veće. Do 2002. godine (Tico se prestao proizvoditi 2001. godine jer ga je zamijenio Matiz) na našem tržištu su prodane tisuće primjeraka. Većina njih je u Hrvatsku stigla iz tvronice u Poljskoj, a vlasnici su s njima imali mješovita iskustva. Oni koji ga nisu dobro čuvali i održavali brzo su zažalili jer Tico se pokazao dosta osjetljivim na hrđu dok je motor bio sklon kvarovima ako ste ga zapustili. No oni koji su pazili, imali garažu i u motor točili isključivo kvalitetno sintetičko ulje mogli su bez problema dugo i jeftino uživati u svojem korejskom automobilčiću jer su popravci i dijelovi bili vrlo jeftini. Ipak, kako je Tico bio vrlo jeftin automobil kojeg su kupovali oni koji nisu namjeravali mnogo ulagati u održavanje, dugovječni primjerci Tica su, na žalost, u velikoj manjini.
Danas je Tico na cesti rijetka pojava, a u oglasima se tu i tamo pronađe neki model. Primjerci koji se pojave obično se nude za 500 do 800 eura, ovisno o stanju i kilometrima. To da ih još ima, zapravo je dokaz da Tico nije bio previše nekvalitetan. Četvrt stoljeća i još ide. Nešto što svakako ne bismo mogli reći za Daciu Novu, Ladu Samaru i većinu tadašnjih modela iz cjenovnog ranga Tica.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.