Prijava
Mercedes-Benz W123 nije automobil koji je šokirao svijet dizajnom, brzinom ili avangardnom tehnologijom. Njegova legenda nastala je mnogo sporije, kroz milijarde i milijarde odvoženih bezbrižnih kilometara
Nastavljamo našu novu seriju tekstova "Najbolji auti", o automobilima koji nisu nužno bili najskuplji, najbrži ili najrjeđi, ali su svi na neki način promijenili povijest automobila i danas se s pravom mogu pojaviti na nekom popisu najboljih auta svih vremena. Danas je tema možda najpoznatija limuzina u povijesti - legendarni Mercedes W123.
Mercedes-Benz W123 nije automobil koji je šokirao svijet dizajnom, brzinom ili avangardnom tehnologijom. Njegova legenda nastala je mnogo sporije, na mnogo dosadniji, ali i mnogo uvjerljiviji način kroz milijarde i milijarde odvoženih bezbrižnih kilometara diljem svijeta. Predstavljen krajem 1975. godine kao nasljednik serije W114/W115, W123 je postao jedan od najuspješnijih Mercedesa svih vremena i automobil koji je za mnoge definirao što znači "pravi Mercedes". Čvrst, udoban, promišljen, skup, ali gotovo neuništiv.
Proizvodio se do početka 1986. godine, a ukupno je napravljeno 2.696.915 primjeraka u različitim karoserijskim izvedbama. Najbrojnija je bila limuzina, ali W123 je postojao i kao elegantni coupe C123, karavan S123, produljena limuzina V123 te kao šasija za posebne nadogradnje, sanitetska vozila, pogrebne automobile i razne službene izvedbe. U Mercedesovoj hijerarhiji bio je srednja klasa, ali u stvarnom svijetu često je djelovao kao automobil iz više kategorije.
Uspjeh je bio tolik da se na isporuku u prvim godinama čekalo i 6 do 12 mjeseci. U nekim razdobljima rabljeni W123 star nekoliko mjeseci mogao se prodati skuplje od novog jer kupac nije morao čekati red. To je možda najbolja anegdota o reputaciji koju je automobil imao već kao nov. Nije bio predmet impulzivne kupnje, nego investicija u dug životni vijek. Kupci su znali da plaćaju mnogo, ali i da dobivaju automobil koji će trajati, a to se tada najviše tražilo.
W123 je bio posebno važan za taksi službe. U Njemačkoj, Europi, sjevernoj Africi, na Bliskom istoku i mnogim drugim dijelovima svijeta postao je taksi legenda. Dizelske izvedbe, posebno 240 D i 300 D, nisu bile brze, ali su mogle raditi gotovo beskonačno uz redovito održavanje. Primjerci s više od 500.000 km nisu bili čudo, nego gotovo očekivana pojava. Mnogi su prelazili i više od milijun kilometara, često uz originalne osnovne sklopove.
Tehnički, W123 nije bio radikalan, ali je bio iznimno pažljivo razvijen. Imao je naprednu sigurnosnu strukturu, vrlo dobro podešen ovjes, kvalitetne kočnice i izdržljive motore. Mercedes je nudio benzinske i dizelske četverocilindraše, peterocilindarski dizel, šesterocilindraše i kasnije turbodiesel za određena tržišta. Raspon je išao od gotovo asketskog 200 D do mnogo življeg 280 E. No čak i slabije izvedbe imale su ono što je kupcima bilo važnije od ubrzanja, onaj osjećaj da automobil radi opušteno, solidno i bez naprezanja.
Jedna od najvažnijih novosti bila je karavanska izvedba, T-Modell, koja je Mercedesu otvorila prostor u segmentu luksuznijih i kvalitetnijih karavana. Prije toga karavani su često imali radni imidž, ali W123 T pokazao je da obiteljska praktičnost može biti spojena s Mercedesovom kvalitetom i prestižem. Danas su dobro očuvani karavani posebno cijenjeni jer nude savršenu kombinaciju svakodnevne upotrebljivosti i oldtimerskog šarma.
W123 je imao i svoje neobične epizode. Mercedes je na toj osnovi testirao alternativne pogone, uključujući prototipove na struju i vodik, što pokazuje da se ispod konzervativne vanjštine ipak razmišljalo o budućnosti. Sudjelovao je i na dugim relijima, uključujući naporne maratonske utrke poput London-Sydneyja, gdje su se njegova čvrstoća i pouzdanost uklapale u Mercedesovu tadašnju praktičnu marketinšku filozofiju bolje od bilo kakve reklamne kampanje.
Naravno, ni W123 nije bio savršen. Rani primjerci mogli su hrđati, oprema u osnovnim verzijama bila je skromna, a dizelski primjerci bili su spori čak i po tadašnjim mjerilima. No ti prigovori danas djeluju gotovo nevažno u odnosu na ono što je automobil dokazao. W123 nije trebao biti glamurozan, trebao je biti trajan. I u tome je uspio gotovo bolje od bilo kojeg drugog Mercedesa.
Danas se W123 sve više vraća kao poželjan klasik. Nije više samo stari taksi ili auto umirovljenika, nego simbol izgubljene automobilske filozofije u kojoj se kvaliteta nije dokazivala kroz zaslon, nego kroz zvuk zatvaranja vrata, debljinu materijala i činjenicu da automobil i nakon milijun kilometara može voziti kao ozbiljan stroj. Među najbolje automobile svih vremena ulazi zato što je pokazao da luksuz ne mora biti prolazan. Ponekad je najveći luksuz automobil koji jednostavno traje.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.