Osnovna oprema koju treba imati relativno je jednostavna, a popis je prilično kratak. Sve drugo je preporučljivo, ali ne i obavezno...
Tema obavezne opreme u automobilu jedna je od onih o kojoj gotovo svi imaju mišljenje, ali rijetko tko stvarno poznaje pravila. Dio vozača i dalje se vodi pravilima od prije deset ili dvadeset godina, dok drugi opremu kupuju "za svaki slučaj", uvjereni da je sve propisano zakonom. Istina je, kao i obično, negdje između, jer dio opreme jest obavezan, ali mnogo toga što se smatra nužnim zapravo nije.
Krenimo od onoga što zakon jasno propisuje. Svaki osobni automobil mora imati kutiju prve pomoći, koja mora biti odgovarajuće opremljena i usklađena s propisanim normama. Također, kutija ne smije biti starija od pet godina. Tu je i sigurnosni trokut, koji se koristi u slučaju zaustavljanja vozila na cesti, te reflektirajući prsluk, koji vozač mora odjenuti kada izlazi iz vozila na kolniku. To su osnovne stavke bez kojih se ne bi smjelo krenuti na cestu.
Zanimljivo, među obaveznom opremom i dalje su i rezervne žarulje, ali samo u određenim slučajevima. Vozila koja koriste klasične halogene žarulje moraju imati rezervne za najmanje polovicu rasvjetnih tijela. Međutim, moderni automobili s LED ili ksenonskom tehnologijom oslobođeni su te obveze, što je logično jer takva svjetla ionako nije moguće zamijeniti uz cestu.
Kod rezervnog kotača situacija je nešto fleksibilnija nego što mnogi misle. Iako se često smatra obaveznim, zakon dopušta alternativu. Ako vozilo ima run-flat gume ili set za privremeni popravak gume, rezervni kotač nije nužan. Upravo zato mnogi novi automobili danas dolaze bez rezervnog kotača, a isto vrijedi i za dizalicu te ključa za montiranje kotača.
S druge strane, postoje i stavke koje vozači često smatraju obaveznima, iako one to nisu. Najčešći primjer je vatrogasni aparat. U privatnim osobnim automobilima nije propisan, iako jest obavezan u taksi vozilima i službenim automobilima registriranima na tvrtke. Konfuzija vlada i oko broja reflektirajućih prsluka. Dovoljan je jedan, i to za vozača, iako je imati ih više svakako pametna odluka. Isto tako, lance za snijeg nije obavezno stalno imati u vozilu, već samo u zimskim uvjetima i na važnijim cestama i to pod uvjetom da na vozilu nemate zimske gume.
Posebna kategorija su predmeti koje mnogi vozači smatraju gotovo "svetinjom" u prtljažniku, iako ih zakon uopće ne traži. Jedan od najčešćih primjera je uže za vuču. Ono može biti vrlo korisno u slučaju kvara ili zaglavljivanja vozila, ali nije dio obavezne opreme. Isto vrijedi i za kablove za paljenje vozila, popularne "kleme", koji su nekada bili gotovo standard u svakom automobilu. Danas, s modernim baterijama i sve većim udjelom elektrificiranih vozila kod kojih je ovakvo paljenje kompliciranije i rizičnije, njihova praktična vrijednost postaje manja.
Slično je i s dodatnim stvarima poput prijenosnih baterijskih startera ili čak rezervnih tekućina. Sve su to korisni dodaci koji mogu pomoći u neugodnim situacijama, no spadaju isključivo u preporučljivu, a ne obaveznu opremu. Vrijedi spomenuti i rezervne osigurače, koji nisu obavezni, ali mogu spasiti stvar u slučaju sitnog kvara na električnom sustavu, jer ih je često moguće brzo i jednostavno zamijeniti bez odlaska u servis.
Dakle, osnovna oprema koju treba imati relativno je jednostavna, a popis je prilično kratak. Sve drugo je preporučljivo, ali ne i obavezno.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.