Vožnja lijevom trakom autoceste, prestrojavanje bez gledanja, kasne reakcije na zeleno svjetlo semafora, nedopuštanje drugim vozačima da se prestroje ispred...
Svi vozači koji svakodnevno koriste automobil, osobito za odlazak na posao, često se nađu u prometu u najfrekventnijemu razdoblju, a to uglavnom bude frustrirajuće. Svatko od nas primjećuje u svojoj prometnoj okolini neke stvari koje ga smetaju, a vozači koji takve stvari rade uglavnom se pojavljuju posvuda oko nas, 'na dnevnoj bazi', a često nam se čini kako ih je svakim danom sve više i pitamo se: Dokle tako?
U današnje vrijeme gotovo sigurno možemo reći kako je jedan od najvećih krivaca za lošu i dekoncentriranu vožnju – mobitel. Dok čekaju u koloni, gotovo svi 'škicaju' u mobitele pa tako produže do sljedećeg semafora, a koncentracija i zanimanje za svijet izvan vlastitog automobila drastično padaju. Takvi vozači vole i 'zaspati' pred semaforom i kad su prvi u koloni pa bez trube i 'vanjskoga' podražaja 'ne registriraju' prometnu signalizaciju. Dok im pogledi i misli putuju društvenim mrežama, što je opasnije od telefoniranja, izlažu sebe i druge velikoj opasnosti. Upotreba mobitela za vožnje stoga je s razlogom zabranjena. Treba isključiti mobitele, uključiti mozak! Vozači moraju biti svjesni drastičnih posljedica koje proizlaze iz vožnje na koju nisu potpuno usredotočeni, a ne samo eventualnih novčanih kazni koje ih mogu zadesiti.
Iako gotovo svi vozači sami sebe smatraju dobrima i uzornima, pa čak i natprosječno dobrima, što su pokazale i razne ankete, situacija u stvarnosti potpuno je drugačija. Većina vozača fokusirana je samo na sebe ili pak nije fokusirana na vožnju i promet. Zato zanemaruju druge sudionike u prometu, što nesvjesno, što namjerno, što iz neznanja ili pak prevelike ležernosti, čiste obijesti pa čak i sebičnosti. Svi smo se barem nekoliko puta našli u situaciji kad smo se pokušali prestrojiti u drugu prometnu traku, a automobil ispred kojega bismo trebali ući naglo počne ubrzavati. Ili pak kada vozimo autocestom i u lijevoj prometnoj traci ispred nas naiđemo na vozilo zbog kojega moramo kočiti, a ispred njega nema nikoga. Vozač nas primjećuje, ali ne ubrzava, ne usporava, ne 'doživljava' nas. Isključena su sva njegova osjetila za svijet izvan vlastitog automobila i putuje u lijevoj traci brzinom uglavnom manjom od ograničene.
Svijest, kultura i navike u prometu faktori su na kojima se treba poraditi individualno, ne bismo li tako postali boljim i savjesnim vozačima. Tako će se omogućiti bolji i brži protok prometa, a opasnosti od mogućih nezgoda svest će se na minimum.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.