Unatoč tomu što je podvozje jednako, drukčije postavke ovjesa, tvrdoće amortizera, visine vozila pa i njegove mase mogu mijenjati karakteristike vozila, kao da je riječ o drugome automobilu...
Danas je za predstavljanja nekoga novog automobila postalo uobičajeno govoriti kako s nekim dijeli ili je napravljen na nekoj otprije poznatoj platformi. Riječ platforma i doslovce to znači, jer su ispod lima, one glavne automobilske komponente, jednake. Svatko tko se bavi proizvodnjom zna kako je najteže napraviti prvi proizvod, a kada se kalup i strojevi pripreme za proizvodnju stvari idu puno lakše i jednostavnije. Ideja unificiranja proizvoda s ciljem pojednostavljenja i smanjenja troškova razvoja stara je koliko i proizvodnja.
Pa tako ni ideja unificiranja automobila u tehničkome pogledunije ništa novo. Štoviše, čini se kako su se proizvođači počeli vraćati konceptu starijem od sto godina. Naime, s rastom prodaje automobila na globalnoj razini drastično se povećao broj modela u ponudi. U jednome trenutku čini se kao da su stvari izmaknule kontroli pa su najveće automobilske kompanije odlučile za ekonomičniji način poslovanja.
Razvojem jedne platforme na njoj se mogu napraviti različiti automobili, a da takav sustav rada jedini ima pravu budućnost govore predviđanja kako bi već za pet-šest godina na deset najeksploatiranijih i najpoznatijih platformi najvećih proizvođača auta moglo biti osovljeno čak dvije stotine automobila. Sustav sličan Lego kockicama jedino je rješenje s ekonomskim uporištem, ali i brojnim drugim prednostima poput brzine razvoja, pouzdanosti i sl. Zapravo, najveći trošak razvoja automobila upravo je platforma, odnosno podnica i dio na koji se vežu ovjes i motor. Konkretno, daleko najskuplji dio razvoja auta, čak 60 posto ukupnoga troška, odnosi se na dio između motora i papučice gasa.
Taj dio troška uključuje i razvoj motora, njegov smještaj u motorni prostor, nosače motora, mjestoza prihvat ovjesa, upravljački sustav i sl. A, upravo je taj dio automobila ključan za “ponašanje” u vožnji i općenito dojam kakav će ostaviti u vožnji. Reduciranjem broja platformi ili razvojem jedne prilagodljive platforme za više modela proizvođači imaju višestruku korist - vrijeme razvoja automobila drastično se smanjuje, troškovi se dijele na više modela automobila, proizvodnjom velikoga broja jednakih dijelova i narudžbom komponenti od vanjskih dobavljača može se dodatno uštedjeti u proizvodnji...
Na kraju krajeva, na istoj proizvodnoj traci mogu se proizvoditi različiti automobili... Razvoju jedinstvenih platformi za više modela kumovali su i automobilski brakovi, odnosno grupacije. Opet je najbolji primjer Grupa Volkswagen, koja koristi iste platforme, motore i mjenjače ne samo za različite aute nego i za različite marke automobila. Na istome su podvozju tako Volkswagen Golf, Seat Leon, Škoda Octavia, Audi A3... Jedna platforma, ovisno o njenoj duljini i širini, koju je moguće kombinirati, tako može podupirati sve, od automobila velika poput Ibize do ogromne Škode Kodiaq.
Ipak, inženjeri vole isticati kako automobili zapravo nisu isti, jer velike se razlike mogu postići ostalim postavkama poput tvrdoće i hoda amortizera i opruga, međuosovinskog razmaka, veličine prevjesa i razmaka od tla, postavki upravljača, odnosno o tome hoće li biti više ili manje precizan... Na kraju krajeva, o voznim karakteristikama mogu ovisiti i masa vozila, oblik karoserije i njegova aerodinamička učinkovitost. Tako su, unatoč tehničkim sličnostima, auti ipak podosta drukčiji.
Proizvođači ponekad, bez obzira pripadaju li nekoj grupi ili ne, znaju međusobno podijeliti platformu. Primjeri su suradnja Toyote, Citroena i Peugeota u vezi s modelima Aygo, 108 i C1 i dijeljenje platforme za Trafic i Vivaro u slučaju Renaulta i Opela. Korištenje istih platformi može donijeti i negativne strane poput mogućeg otkrića nedostatka neke platforme, što može rezultirati opozivom velikoga broja automobila.
A dobro je znati da se kupci jeftinijih auta mogu osloniti na to što su njihova osnova i najvažniji dijelovi jednaki kao i u nekoga skupljeg automobila. Nema sumnje da budućnost leži u razvoju unificiranih platformi, maksimalnom reduciranju broja dostupnih podvozja. Prema procjenama stručnjaka iz automobilske industrije i najavama proizvođača poput Forda, koji reducira broj globalnih platformi s dvanaest postojećih na osam u razdoblju od 2020., postoji velika vjerojatnost kako će na samo deset glavnih i najmasovnijihautomobilskih platformi već nakon sljedećih pet godina biti osovljeno gotovo dvije stotine modela automobila.
Zvuči gotovo nevjerojatno, no to znači - za svako podvozje po dvadesetak različitih modela automobila. U Volkswagenovu slučaju vidi se kako to nije nikakav problem, a pridodaju li mu se Renault-Nissan, Toyota, General Motors, Ford i ostali značajni proizvođači, svi će auti tehnički biti isti, samo će drukčije izgledati izvana.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.