Prijava
Jedan od Stellantisova aktualnog trija gradskih SUV-a nudi se s dobro poznatim hibridnim sustavom, no nudi li nešto dodatno što bi ga izdvojilo od Grande Pande i C3 Aircrossa?
Čini se da trend oživljavanja nekoć slavnih automobilskih naziva za primjenu na modernim SUV-ima postaje nešto sasvim uobičajeno. Nakon kontroverznog primjera Forda sa SUV-ovima Puma i Capri, recimo, najnoviji primjer proizvođača koji je posegnuo za takvom strategijom je Opel. Potez njemačke marke, doduše, puno je smisleniji, jer je naziv Frontera nosio nekadašnji robusni terenac, a danas jedan od tri Stellantisova SUV-a B segmenta. Pored Fiata Grande Panda i Citroena C3 Aircross, s kojima dijeli platformu i pogonske sklopove, nova Frontera na “papiru” spada među trenutačno zanimljivije male SUV-e na tržištu, a kakva je saznali testiranjem snažnije od dviju hibridnih opcija sa srednjom GS razinom opreme.
Dizajn i dojam: Nenametljiv i opelovski suzdržan
Osim što joj crna boja (testirani primjerak je u najmanje zanimljivoj od ukupno šest raspoložive) ne “pomaže”, Frontera je ionako prilično suzdržano oblikovan SUV. Spomenuti Fiat i Citroen imaju puno odvažnije dizajne (i upadljivije boje), no Opel očigledno cilja na nemali broj kupaca koji se ne žele naročito isticati. Markin specifičan “vizir” i potpis dnevnih svjetala 4,4 metara dugačkoj Fronteri osiguravaju samostalan vizualni identitet, a slično postiže i dovoljno prepoznatljiv stražnji dio. GS oprema obuhvaća 17-inčne aluminijske naplatke prilično specifičnog dizajna.
Unutrašnjost i ergonomija: Bez iznenađenja i raskoši, no uz dobru funkcionalnost
Poput vanjskog dizajna, oblikovanje interijera najmanje je pamtljivo od tri Stellantisova SUV-a, no jednostavnost i jasnoća kokpita mnogi će kupci preferirati u odnosu na razigranost, recimo, Fiatova okruženja. Inače tamnu unutrašnjost uspješno podižu serijske djelomično sive presvlake sjedala i drugih detalja, kao i umetci od sive plastike na oblogama vrata i prednjoj konzoli.
Par 10-inčnih zaslona brinu se za vozačevu, u nekoliko prikaza podesivu, instrumentaciju i infotainment, ali su i razlog oskudnosti fizičkih tipki, no, srećom, Frontera na središnjoj konzoli zadržava vrlo jasne kontrole klime s tipkama ugodnima za korištenje. Ispod njih su površina za bežično punjenje pametnog telefona s USB priključcima, kao i dva držača čaša, dok glavnu poziciju na središnjem tunelu drži Stellantisova sveprisutnan prekidač za upravljanje mjenjačem.
S obzirom na cjenovni raspon u kojem se kreće nova Frontera, izostanak površina od na dodir meke plastike ne može se ozbiljno zamjeriti, dok su svi spojevi i općenita završna obrada sasvim solidni.
Infotainment: Jasan i bez većih zamjerki
Softverski istovjetan sustavima u Grande Pandi i C3 Aircrossu, infotainment ima jednostavne i intuitivne izbornike bez previše opcija ili predubokih podizbornika, a 10-inčni dodirni zaslon nudi sasvim pristojnu responzivnost. Dio vrlo dobre serijske opreme su i Apple CarPlay i Android Auto sučelja koja su korisnija i još jednostavnija za korištenje.
Prostranost i prtljažnik: Dobra ponuda prostora i opcija trećeg reda sjedala
Prednja sjedala su prostrana kao što izgledaju i solidno podržavaju tijelo te pružaju dobru udobnost tijekom svakodnevne vožnje, no mogla bi pružati nešto veći komfor nakon više sati putovanja kada do izražaja dolazi nedostatak lumbalnog podešavanja.
Straga se ugodno sjedi na klupi s dobro pogođenim kutom naslona, a prostora ima dovoljno za glave i koljena natprosječno visokih putnika, Osim što nudi vrlo dobar raspon od osnovnih 460 do čak 1600 litara, prtljažnik je dostupan i s opcijom dodatnog para sjedala (kojom testirani primjerak nije bio opremljen) pa ovaj kompaktni SUV može postati prilično iskoristiv sedmerosjed. Ta opcija pritom stoji sasvim razumnih 1000 eura.
Vožnja: Dobro poznat i vrlo solidan hibridni sustav
Nova Frontera nudi se s dvije varijante Stellantisova 48-voltnog hibridnog sustava, a u ovom smo slučaju testirali snažniju sa snagom sustava od 145 KS koju razvija putem 136 KS snažnog 1,2-litrenog turbobenzinskog trocilindraša i elektromotora ugrađenog u serijski šesterostupanjski mjenjač s dvostrukom spojkom. Prednji pogon je jedina opcija, a iako hibridna Frontera omogućuje kratkotrajnu vožnju isključivo na struju, poglavito prilikom kretanja ili u nekom situacijama manjeg opterećenja, za to je potrebno biti vrlo pažljiv i nježan s desnom nogom. Sustav kod kotrljanja često gasi motor, a njegovo ponovno pokretanje uglavnom nije primjetno, kao i dobro prigušene vibracije trocilindraša.
Snage ima dovoljno za entuzijastične startove sa semafora i držanje koraka s ostatkom prometa u gradu, pri čemu je moguće primijetiti i doprinos elektromotora. Performanse su sasvim dobre i izvan grada, a iako je kod bržih pretjecanja često potrebno nagaziti gas do kraja za poticanje pravodobnog odziva inače vrlo dobrog automatskog mjenjača, motor i pri višim okretajima zvuči vrlo dobro te pohvalno prigušeno. Dobru smo uglađenost vožnje primijetili i pri višim brzinama na autocesti.
Jedino što zaista nedostaje izvan grada jest opcija manualnih promjena stupnjeva prijenosa koje bi vozaču dale dodatan sloj kontrole i samopouzdanja prilikom agresivnije vožnje.
Kada je sama udobnost vožnje u pitanju, Fronterin ovjes nudi dobar kompromis između podatnosti za solidno upijanje lošijih cestovnih površina i kontrole za zavojite ceste uz adekvatno precizan servoupravljač. Kočnice učinkovito usporavaju, a pomaže i opcijski L položaj mjenjača za pojačavanje regenerativnog kočenja.
Premda Opelov, odnosno Stellantisov hibridni pogonski sklop ne osigurava štedljivost nekih razvikanijih sustava, kombinirani prosjek od oko 6,2 l/100 km (i to bez naročite pažnje) daleko je od rastrošnog, odnosno sasvim dobar, pogotovo s obzirom na to da smo uglavnom vozili u gradu i na autocesti.
Zaključak: Isplativa dodatna snaga i uvjerljiva oprema
Nije izražajna poput Grande Pande, niti udobna poput C3 Aircrossa, no nova Frontera ima vlastiti karakter u vožnji i vizualni nastup koji će mnogima više odgovarati. Iako postoji i hibridna varijanta sa 110 KS, smatramo da vrijedi uložiti 1000 eura za dodatnih 35 KS i na otvorenoj cesti upotrebljivije performanse koje ta snažnija izvedba donosi.
Osim toga, Frontera je u srednjoj GS varijanti vrlo dobro opremljena, pa, među ostalim, donosi “full” LED prednja svjetla, automatsku klimu, tempomat, prednje i stražnje parkirne senzore s kamerom… Cijena Frontere 1.2 Hybrid GS iznosi 25.990 eura, no testirani primjerak u sklopu akcijskog paketa ima i grijana prednja sjedala, grijani upravljač, grijani vjetrobran, krovne nosače i crnu metalik boju zbog čega njegova je cijena porasla na još uvijek vrlo razumnih 26.480 eura.
Plus:
+Prostrana unutrašnjost
+Solidan hibridni sustav
+Opcija trećeg reda sjedala
Minus:
-Prednja sjedala bi mogla biti malo udobnija
-Mjenjač nema opciju manualnih promjena
-Dizajn bi mogao biti maštovitiji
| TVORNIČKI TEHNIČKI PODACI | |
|---|---|
| Masa | 1394 kg |
| Dimenzije | 438,5 x 184,9 x 163,5 cm |
| Međuosovinski razmak | 267,0 cm |
| Motor | 3-cilindarski turbobenzinski, 1199 cm3 |
| Snaga sustava | 107 kW / 145 KS |
| Okretni moment | 230 Nm |
| 0-100 km/h | 9,1 s |
| Najveća brzina | 189 km/h |
| Potrošnja | 5,3 l/100 km (WLTP) |
| Prtljažnik | 460/1600 l |
| Cijena | 26.480 € (testni model), 25.990 € (bez dodatne opreme), 22.990 € (osnovni Edition 110 KS) |
Važnija oprema testirani Opel Frontera 1.2 Hybrid GS
Aluminijski naplatci 17", LED prednja svjetla, automatska klima, grijana prednja sjedala, grijan upravljač, grijan vjetrobran, digitalni instrumenti 10", dodirni zaslon 10", bežični punjač mobitela, prednji i stražnji parkirni senzori, kamera za vožnju unatrag...
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.