Prijava
Iako je bio iz imućne obitelji, Branko Zadobošek nije se libio zaprljati ruke i naučiti zanat. Obiteljski vozač naučio ga je upravljati automobilom i to mu je postalo strast pa je zapostavio školovanje te se zaposlio kao mehaničar. Ubrzo je, uz podršku roditelja, kupio maleni Puch i postao jedan od prvih zagrebačkih taksista. Uslijedilo je služenje vojnoga roka. Bio je vozač nekome generalu, dobro je “izbrusio” svoje znanje, a kada se vratio u rodni grad s bratom je, također zaljubljenikom u aute, otvorio automehaničarsku radionicu.
Posao je dobro išao te je 1931. godine u Zagreb stigao njihov rabljeni Bugatti Type 35, najtrofejniji trkaći automobil svih vremena. Fenomenalne vozne značajke, snažan motor V8 sa 100 KS te mala masa činili su Bugatti “kraljem” piste i ceste, a mogao je pojuriti 180 km/h. U čast 25-godišnjice Prvoga hrvatskog automobilnoga kluba, u Zagrebu je 1931. održano trodnevno natjecanje. Prvoga dana održana je promotivna vožnja, a 19. rujna “brdska” utrka u Vončininoj, na kojoj Zadobošek nije nastupio zbog mehaničkih problema.
Ipak, na svoje je došao 20. rujna, u brzinskoj utrci od Sesveta do Maksimira. Bila je to “parada” najmoćnijih automobilskih strojeva u vlasništvu najbogatijih građana. Zagrebački as nije spadao u tu kategoriju pa nije ni bio favorit toga natjecanja. Bogati Beograđanin Jojkić svojim je Chryslerom je pred 4000 gledatelja stazu dugu 7 kilometara prešao za samo 4 minute i 12 sekundi. Prolazio je zavojima nevjerojatnom brzinom 100 km/h. Tada je startao “tajkun” Viktor Barešić u Mercedesu S, koji je stazu “preletio” za svega 3 minute i 28 sekundi.
Među posljednjima je krenuo “ludi” Zadobošek koji je tu dionicu projurio za 3 minute i 11 sekundi, prosječnom brzinom 120,6 km/h, te postavio novi apsolutni rekord staze. Pošto Branko nije bio član Autokluba Zagreb, a pehar je mogao dobiti isključivo najbolji vozač iz nekog od klubova unutar Automobilskoga kluba Kraljevine Jugoslavije, nagradu i trofej je dobio drugoplasirani Barešić, a on samo komplet novih guma. Nakon pobjede Zadobošek odlazi u Monzu pogledati Grand Prix Italije te se raspituje bi li i on mogao sudjelovati u utrci. Postaje mu jasno kako za to ipak nema dovoljno novca, pa pokušava postati tvornički vozač Ferrarija no, nažalost, “gazda” Enzo Ferrari ga je odbio.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.