Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi ili neuspješni da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je francuski mališan koji je bio izuzetno popularan u Hrvatskoj. S razlogom
Spaček sigurno nije bio najljepši automobil na svijetu, daleko od toga, ali je ostvario jednu od najzapaženijih karijera u povijesti automobila. Proizvodio se pune 42 godine i u međuvremenu nadživio čak tri modela koji su ga trebali zamijeniti Dyane, LN (LNA), i Visu. Četvrtom izazivaču se nije mogao oduprijeti. Bio to AX, prvi novi mali Citroën 20. stoljeća koji je uspio nadživjeti legendarno "Ružno pače".
AX, naravno, nije bio zamišljen kao nasljednik Spačeka. Mali 2CV u osamdesetim je na tržištu bio još samo sporedni igrač kojeg je Citroën na životu držao djelomično "iz fore", a djelomično zbog toga što je još uvijek donosio nekakvu zaradu, pogotovo na siromašnijim tržištima. AX je bio zamišljen kao nasljednik ekstravagantne Vise i manje poznatog LN-a, zapravo Citroënove verzije Peugeota 104. No pri konstrukciji AX-a inženjeri su se svakako ugledali u Spačeka te po uzoru na njega pokušali ponovo napraviti krajnje jednostavan automobil koji bi bio izuzetno lagan, a time i vrlo ekonomičan, što je bilo posebno važno u to doba kada su se događale velike "eksplozije cijena nafte".
Primarni cilj bio je praktično isti kao kod Spačeka. Stvoriti mali automobil sa što većim unutarnjim prostorom i najmanjom mogućom masom, koji je uz to i udoban. Kao nit vodilja za novi projekt su Citroënu poslužila saznanja projekta konceptnog vozila ECO 2000, na temelju kojih je 1981. započeo razvoj prvih prototipova s imenom S9. Dizajner Nuccio Bertone bio je uključen u razvoj i predložio je nekoliko dizajna.
Nakon pet godina razvoja, mali Citroën AX dugačak samo 350 cm predstavljen je u proljeće 1986. godine. Od rujna iste godine počela je prodaja u Francuskoj, dok se lansiranje na ostala tržišta uslijedilo tijekom 1987. godine. Osnovna verzija AX 10 E s praktično nikakvom opremom težila je samo 640 kilograma jer se Citroën oslanjao na dosljednu upotrebu laganih materijala: primjerice donji dio vrata prtljažnika izrađen je od plastike. Aerodinamički koeficijent od 0,31 bio je neobično dobar za ovu klasu vozila. Visoka razina otpornosti na hrđu postignuta je korištenjem pocinčanih limova, plastičnih obloga lukova kotača i brtvljenjem šupljina. Mnogo se pažnje posvetilo kvalitetnoj proizvodnji i proces je uvelike robotiziran.
Citroën je u brošuri AX predstavio uz riječi “Pravi san u malom prostoru!”. Koliko je ovaj auto bio važan za Citroën govori i činjenica da je uprava zbog njega odgodila razvoj nasljednika CX-a i sva sredstva uložila u AX. Radilo se o milijardama franaka, kako su isticali Francuzi. Mnogo se ulagalo i u marketing. Reklamni film za auto je snimljen na Kineskom zidu (!) u ljeto 1986. godine (video dolje).
Da bi sve bilo savršeno, jako se pazilo i na praktičnost pa je automobil dobio brojne pretince, uključujući i one u koje su stale boce vode zapremine 1,5 litara. Osim toga, u AX je uvedena nova i nova generacija motora nazvana TU, koja je postala sinonim za robusnost i lakoću održavanja. TU četverocilindrični motor izvorno je bio ponuđen u tri razine snage: 45 KS (954 cm3), 60 KS (1.124 cm3) i 75 KS (1.360 cm). Početni motori s rasplinjačem ubrzo su zamijenjeni modernim jedinicama za ubrizgavanje s katalizatorima.
Prvi AX Diesel došao je na tržište u veljači 1989. s novorazvijenim četverocilindričnim aluminijskim motorom koji je proizvodio 53 KS iz obujma od 1,4 litre. Prosječna potrošnja bila je vrlo dobrih 4,6 litara na 100 kilometara, no Citroën se nije zaustavio na tome. Dizelaš je s vremenom unaprijeđen i prema Citroënovom prodajnom prospektu, AX Diesel iz 1992. imao je potrošnju od senzacionalnih 3,2 litre pri vožnji konstantnom brzinom 90 km/h. Godine 1994. AXE Eco postavio je svjetski rekord u potrošnji goriva od 2,7 litara na 100 km. Eco je bilo modificiran testni prototip temeljen na dizelskom modelu. Automobil težak samo 672 kilograma, imao je mjenjač s dugim prijenosnim omjerima i modifikacije sustava ubrizgavanja. Također su korišteni lagani plastični dijelovi karoserije i aerodinamične ploče. Gume su imale posebno nizak otpor kotrljanja.
Na sajmu IAA 1987. u Njemačkoj ponuda AX-a je dopunjena s praktičnijom verzijom s petora vrata. U srpnju 1991. AX je prošao kroz redizajn. Najočiglednije razlike izvana bili su bijeli žmigavci, modificirana vrata prtljažnika i logo prebačen na sredinu maske.
Promjene u unutrašnjosti bile su opsežnije. Armaturna ploča značajno je "izglađena", a neki od pretinaca i polica su nestali.
Osim štedljivih verzija Citroën se u duhu tadašnjeg vremena potrudio ponuditi i sportske izvedbe. AX Sport pojavio se u Francuskoj u travnju 1987. godine. Imao je 1,3-litreni benzinski motor s dva rasplinjača koji je proizvodio 95 KS. Međutim, proizvodio se samo do prosinca 1988. godine.
Od siječnja 1988. pojavio se i AX GT. Motor GT-a imao je 84 KS i, kao što je tada još bilo uobičajeno, bez katalizatora.Tek kada je AX revidiran u ljeto 1991. Citroën je ponudio AX GT s katalizatorom, no snaga je tada pala na samo 75 KS.
U ljeto 1991. pojavio se najzanimljiviji sportski model - AX GTi sa sustavom ubrizgavanja u više točaka umjesto rasplinjača. Automobil je razvijao 94 KS i 117 Nm okretnog momenta što je bilo itekako dovoljno za njegovu vrlo malu masu.
U kolovozu 1991. asortiman AX je čak dopunjen i modelom s pogonom na sve kotače. Izvana se ovaj model može prepoznati po snažnim plastičnim zaštitnim letvicama većem i razmaku od tla koji je povišen za 25 milimetara. Pogon na stražnje kotače uključivao se pneumatski pomoću prekidača na instrument ploči. Dobro opremljen AX 4×4 bio je najteži od svih AX-ova ikada napravljenih, ali mu je masa svejedno bila malenih 840 kilograma.
Vjerovali ili ne, AX je čak imao i verziju s pogonom na struju. AXE Electrique, lansiran je 1993. godine, bio je prvi serijski Citroën s električnim pogonom. Električni automobil imao je motor od 15 KS koji je omogućavao najveću brzinu od 91 km/h. Doseg je bio oko 100 kilometara. Baterije napona 120 volti i kapaciteta punjenja 100 Ah (kapacitet oko 12 kWh) raspoređene su u motornom prostoru i podvozju, čime je sačuvan unutarnji prostor. Zbog baterija je narasla i masa, no ne previše. Automobil je imao 995 kilograma. Do kraja 1996. proizvedeno je 395 električnih AX-ova.
Proizvodnja modela AX u Francuskoj završila je u prosincu 1998. nakon što je 2.424.808 primjeraka napustilo tvornice.
Mnogi od tih automobila završili su i na hrvatskim cestama jer AX je krajem osamdesetih bio jedan od najpopularnijih "stranih automobila". Naime, djelomično se proizvodio i u tvornici Cimos u slovenskom Kopru što je rezultiralo nižim davanjima tako da je AX bio mnogo jeftiniji od sličnih gradskih modela koji su dolazili iz uvoza. Početkom devedesetih u Hrvatsku su stigli i brojni rabljeni AX-evi iz uvoza. Auto je bio na vrlo dobrom glasu kao prilično pouzdan i jako jednostavan za održavanje, jedino su cijene rezervnih dijelova znale zadavati glavobolje vlasnicima.
AX se pokazao kao jako izdržljiv automobil tako da su na našim cestama bili česti dugo nakon prestanka proizvodnje. Ipak zadnjih godina sve ih je manje. U našim oglasnicima trenutno nema ni jednog primjerka, no u inozemstvu se može naći solidna ponuda, od potpuno ofucanih modela za par stotina eura, do odlično uščuvanih primjeraka za koje vlasnici traže i do 3000 Eura. Radi li se o GT ili GTI verzijama cijena može biti i osjetno viša, do 10.000 eura, a otprilike toliko se traži i za očuvane 4x4 modele.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.