Internet je pun "čudotvornih" dodataka za aute: Nemojte bacati novac na ovo

Internet je prepun proizvoda koji za nekoliko desetaka eura obećavaju ono za što automobilska industrija troši milijarde: 20 ili 30 posto manju potrošnju, više snage, obnovu istrošenog motora, čišćenje potpuno začepljenog DPF-a ili nestanak duboke ogrebotine nakon nekoliko poteza krpom. Zajedničko tim oglasima je da djeluju dovoljno "tehnički" da mogu zvučati uvjerljivo, a obično su popraćeni animacijama molekula, grafikonima bez izvora i svjedočanstvima oduševljenih kupaca. Problem je da takvi čarobni proizvodi najčešće uopće ne djeluju. 

Uređaji za smanjenje potrošnje

Trenutačno su među najagresivnije reklamiranim proizvodima mali OBD uređaji za smanjenje potrošnje. Umetnu se u dijagnostičku utičnicu, počnu treperiti i navodno nakon nekoliko stotina kilometara "nauče stil vožnje", optimiziraju ECU i smanje potrošnju. ADAC je ove godine provjerio uređaj SynGas koji je obećavao čak 55 posto uštede. Dobio je praktički isti uređaj ecoOBD2 koji je ranije obećavao 15 posto uštede. Rastavljanje je pokazalo nešto nevjerojatno - podatkovni kontakti kojima bi uređaj morao komunicirati s CAN sabirnicom nisu bili ni spojeni. Uređaj dobiva struju i pali lampice, ali s upravljačkom elektronikom motora uopće ne komunicira.

Isti tip proizvoda i dalje se prodaje pod drugim imenima. Jedna trenutačno aktivna stranica za Fuel Save Pro tvrdi da njezin mali univerzalni uređaj povećava snagu i okretni moment do 35 posto te odgovara gotovo svakom automobilu proizvedenom nakon 1996. godine. Na pitanje zašto proizvođači automobila ne koriste takvu tehnologiju čak sugerira zavjeru automobilske i naftne industrije. To je gotovo školski primjer upozorenja. Pravo remapiranje ECU-a mora biti prilagođeno konkretnom motoru, softveru, turbopunjaču, sustavu ubrizgavanja i brojnim drugim parametrima. Univerzalna kutijica od nekoliko eura ne može istodobno optimizirati Golf TDI, benzinski Clio i američki V8.

Magneti za dovod goriva i HHO kompleti

Još stariji trik koji nikako da nestane su magneti za dovod goriva. Pričvrste se oko cijevi i navodno "poravnavaju", "ioniziraju" ili razbijaju molekule goriva kako bi ono bolje izgaralo. Američki FTC još je prije dva desetljeća pokrenuo postupke protiv prodavača takvih uređaja koji su obećavali 27 posto manju potrošnju, deset posto više snage i mnogo manje emisije. Testiranja nisu potvrdila te tvrdnje. Magnet na cijevi za gorivo ne pretvara benzin ili dizel u neko energetski bogatije gorivo. No takvi magneti i dalje se nude putem interneta. 

Slična priča su HHO odnosno "vodik iz vode" kompleti. U automobil se ugrađuje elektrolizator koji strujom iz alternatora razdvaja vodu te dobiveni vodik dovodi u motor. Reklame zatim tvrde da automobil zahvaljujući tome troši mnogo manje goriva. Osnovni problem je energetska bilanca. Struju za elektrolizu proizvodi alternator, alternator pokreće motor, a u svakom koraku postoje gubici. Ne može se iz motora uzeti energija, njome proizvesti vodik i zatim vraćanjem tog vodika dobiti više energije nego što je prethodno potrošeno. To nije tajna tehnologija koju industrija ignorira, nego pokušaj zaobilaženja osnovnih zakona fizike i zato ne donosi nikakvu uštedu.

Čarobni aditivi koji popravljaju motor

Veliko područje za pretjerana obećanja su i aditivi. Tu ipak treba biti oprezan s generalizacijama jer nisu svi aditivi beskorisni. Postoje kvalitetna sredstva za čišćenje sustava goriva, povećanje oktanskog broja u točno određenim uvjetima ili pomoć regeneraciji DPF-a. Problem počinje kada bočica obećava "obnovu motora", vraćanje tvorničke kompresije, stvaranje novog metalnog sloja na cilindrima, drastično smanjenje potrošnje ulja ili desetke tisuća kilometara dodatnog života teško istrošenog motora.

Istrošene klipne karike, cilindar, ležaj ili turbopunjač ne mogu ponovno dobiti izgubljeni materijal tako da se u ulje ulije "nano-keramički revitalizator". Gušći dodatak ponekad može privremeno smanjiti buku ili potrošnju ulja, ali to nije popravak. Štoviše, moderna motorna ulja već sadrže vrlo precizno formuliran paket detergenata, disperzanata, aditiva protiv trošenja i drugih dodataka. Proizvođači automobila smatraju kako certificirana ulja uklanjaju potrebu za dodatnim aditivima, te ih često ni ne preporučuju.

Sredstva za popravak glave motora ili DPF-a

Posebno primamljive su boce koje obećavaju popravak brtve glave motora ili curenja rashladnog sustava bez rastavljanja. Takva sredstva nisu nužno prijevara jer na malom curenju doista mogu privremeno pomoći. Ali proizvod koji obećava trajno izliječiti teško oštećenu brtvu glave nije zamjena za mehanički popravak. Čestice i kemikalije koje trebaju zatvoriti rupu također mogu završiti tamo gdje ih ne želite. General Motors je, primjerice, za određene hibride i električne modele izdao servisnu uputu da se "stop leak" sredstva ne koriste jer mogu začepiti vrlo uske kanale hladnjaka, grijača, elektronike i baterijskog sustava hlađenja te dovesti do skupih zamjena dijelova.

Slično vrijedi za "čudotvorne čistače" DPF-a. Dobar aditiv može pomoći da se čađa lakše spali tijekom regeneracije. Ali ne može popraviti neispravan senzor diferencijalnog tlaka, EGR, injektor ili fizički oštećen filtar. Još važnije, ne može spaliti pepeo koji se godinama nakuplja u DPF-u jer pepeo nije goriva čađa. Kada je filtar pun pepela, potrebno je profesionalno čišćenje izvan automobila ili zamjena DPF-a. Čak i proizvođači profesionalnih sredstava priznaju da aditiv pepeo ne može ukloniti.

Čudotvorna sredstva za lak

Ni limarija nije pošteđena čuda iz oglasa. "Magic scratch remover" olovke, krpe, paste i sprejevi na snimkama često brišu duboku ogrebotinu jednim potezom. Prava sredstva za poliranje mogu vrlo dobro ukloniti sitne tragove koji se nalaze samo u prozirnom laku. No ako nokat zapinje za ogrebotinu, ona je najčešće preduboka da bi je obična pasta uklonila. Ako nedostaje boja ili se vidi temeljni premaz odnosno metal ili plastika, nikakva bezbojna olovka ne može ponovno stvoriti slojeve laka koji fizički nedostaju. Neovisni testovi potvrđuju upravo to - površinske ogrebotine mogu se popraviti ili znatno ublažiti, duboke ne mogu.

Najjednostavnije pravilo je zato vrlo staro: što je obećanje veće, skepticizam bi trebao biti veći. Ako bi uređaj od 20 eura navodno smanjivao potrošnju 30 posto, proizvođači automobila bi ga već ugrađivali serijski kako bi lakše zadovoljili emisijske propise. Ako bi bočica mogla obnoviti istrošeni motor, strojna obrada motora ne bi postojala. Ako bi sprej mogao ukloniti duboku ogrebotinu, lakireri bi ostali bez posla.