Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi ili neuspješni da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je Kia Pride, jedan od najpopularnijih najjeftinijih malih auta krajem devedesetih u Hrvatskoj
Znate za njih, ali ste ih nekako i zaboravili. Ovi automobili obilježili su našu prošlost, neki od njih su svojedobno bili i vrlo uspješni, no istodobno toliko neupadljivi da su brzo zaboravljeni. U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" podsjećamo vas na automobile koje ipak ne bismo trebali prepustiti zaboravu. Iz ovog ili onog razloga...
Mnogi misli da je Kia prilično mlada tvrtka, no njeni počeci sežu još u daleku 1944. godinu kada je osnovana tvrtka Kyungsung Precision Industry koja je ubrzo, 1952. godine preimenovana u Kia Industries . Ona ispočetka ipak nije imala nikakve veze s automobilima, proizvodila je bicikle i čelične cijevi. No brzo je rasla i već 1957. počela proizvoditi motocikle po Hondinoj licenci, da bi 1962. krenula i proizvodnja vozila na 4 kotača, odnosno pick-up kamioneta po licenci Mazde.
Godine 1973. izgrađena je moderna tvornica Sohari i u njoj je krenula proizvodnja prvih Kijinih osobnih automobila, isprva po licenci Mazde (Kia Brisa/Mazda Famila), a kasnije i Peugeota (604) i Fiata (132). Kia je brzo napredovala, no 1979. godine to je naglo zaustavljeno kada je južnokorejska vlada svrgnuta vojnim udarom i Koreja pala pod vojnu diktaturu. Kao rezultat toga, svi veliki industrijski proizvođači bili su prisiljeni prenamijeniti svoju proizvodnju u vojnu. Tvrtka je morala potpuno zaustaviti proizvodnju osobnih automobila i potpuno se posvetiti proizvodnji pick-up kamioneta.
Nakon što se situacija stabilizirala, Kia je tražila način da nastavi proizvodnju osobnih vozila. Nažalost, tvrtka nije imala ni resurse niti tehnološku bazu da to napravi sama. U pomoć je uskočio Ford i dvije su tvrtke sklopile dogovor prema kojem će Kia proizvoditi neke od Fordovih modela po licenci, pritom koristeći Mazdin motor i tehnologiju. I ovdje dolazimo do junaka naše priče, model Pride.
Mnogi misle da je je Kia Pride zapravo licencna Mazda, no to je samo djelomično točno. Pride je naime nastao na osnovi modela Ford Festiva (slika gore), malog automobila kojeg je Ford razvio uz pomoć Mazde. U to doba Ford je bio vlasnik trećine dionica Mazde i dvije tvrtke su vrlo usko surađivale. Tako je nastao Ford Festiva koji se u mnogim dijelovima svijeta prodavao pod drugim imenima. U Europi smo ga upoznali kao Mazdu 121 (slika dolje), a isto je ime nosio i u Australiji. U Japanu i SAD-u se isprva prodavao pod originalnim Fordovim znakom, u Kini kao Guangtong GTQ5010X , u Pakistanu kao Kia Classic, u Venzueli kao Venirauto Turpial, a u Iranu su postojale brojne karoserijske izvedbe koje su se prodavale pod markom SAIPA.
Pride je u osnovi bio malo drugačije dizajnirani Ford Festiva koji je ispod haube imao 1,1-litreni Mazdin B1 motor. Prodavati se počeo gotovo paralelno s Fordom i Mazdom, 1986. godine. Bio je to mali gradski automobil dužine 348 centimetara s troja vrata i 1,1-litrenim Mazdinim motorom. Ponuda je ubrzo proširena pa je 1988. stigla i verzija s petera vrata nakon koje su uslijedili karavan te kombi s troja vrata i teretnim prostorom. Automobil se isprva izvozio samo na neka azijska tržišta, no 1990. godine Kia je "dobila Jackpot", jer je mazda odlučila ukinuti svoj 121 i zamijeniti ga novom generacijom drastično drugačijeg dizajna koja nije bila toliko praktična i privlačna kupcima. To je otvorilo prostor korejskom proizvođaču za proboj Prideom u na nova tržišta u Europu.
Pride je na neka europska tržišta stigao 1991. godine, no među njima nije bilo i naše. Kod nas je tada bjesnio rat i ekonomska situacija je bila toliko loša da Kia nije bila zainteresirana za Hrvatsku. U ostatku Europe automobil je postigao vrlo dobar uspjeh i na nekim tržištima je bio među popularnijim malim automobilima, prvenstveno zbog svoje vrlo niske cijene.
Kia se na dolazak u Hrvatsku odlučila tek 1995. godine, a tada je Pride već bio prilično zastarjeli automobil. No to mu, vrijeme će pokazati, neće biti nikakva prepreka da ostvari odličan tržišni uspjeh. Glavni adut Pridea je bila cijena. Na početku prodaje Pride je u Hrvatskoj koštao oko 50.000 kuna što ga je svrstavalo među najjeftinije automobile na tržištu. Jeftiniji su tada bili jedino modeli Lade, ostarjela Samara i prestara Riva.
No nije cijena bila jedino što je privlačilo kupce. Mazdin pedigre i izgled vrlo sličan Mazdi 121 s kraja osamdesetih dodatno su zainteresirali kupce. Prednost Pridea nad konkurencijom je bio i prilično snažan 1,3-litreni motor (1,1-litreni se tada više nije nudio u Europi zbog standarda emisija) koji razvijao 72 KS. U usporedbi s konkurencijom koja je u svoje osnovne gradske automobile uglavnom ugrađivala slabašne motore od 45 do 60 KS, Pride je išao "kao metak" i do 100 km/h ubrzavao za manje od 14 sekundi uz maksimalnu brzinu od 159 km/h.
I vozne osobine su bile prilično pohvalne za ovu klasu, dok je potrošnja iznosila razumnih 7 l/100 kilometara. Mjenjač je imao pet brzina, bio je prilično dobar, vozne karakteristike i više nego solidne... Jedino je oprema bila spartanska, bez klime i bez bilo kakvih električnih pomagala. No to se tada od najjeftinijih auta na tržištu nije ni očekivalo.
Pride je ipak imao vrlo kratku karijeru u Hrvatskoj koja je trajala otprilike pet godina. To nije bilo zbog manjka interesa, već zbog toga što ga je Kia prestala proizvoditi 2000. godine. Našim kupcima automobil je i tada bio prilično atraktivna ponuda s cijenom koja se u međuvremenu spustila na samo 43.000 kuna. Jedini jeftiniji automobil na našem tržištu tada je bio Daewoo Tico.
Kia Pride pokazala se vrlo solidnim automobilom s dobrom kvalitetom izrade, solidnom zaštitom od korozije i pouzdanim pogonskim sklopom koji nije bio slon kvarovima i bio je prilično jeftin za održavanje. Zbog toga ne ćudi da su pojedini primjerci Pridea još dugu bili česta pojava na našim cestama. Danas je Pride, razumljivo, dosta rijedak automobil, no tu i tamo možemo vidjeti koji primjerak na cestama, nerijetko i kao automobil za dostavu hrane. Također, povremeno se pojavi i u oglasnicima gdje se prodaje za cijenu od oko 500 eura.
Za kraj i jedna zanimljivost. Kia Pride, odnosno Ford Festiva je još uvijek, skoro 40 godina nakon premijere, "živa". I danas se proizvodi u Tunisu kao Wallys 619 (slika gore), koji je u osnovi samo blago izvana i nešto više iznutra ušminkani Pride/Festiva. Vrlo čest ej i na ulicama Irana gdje se proizvodio od 1993. sve do 2020. godine kao SAIPA 111.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.