Prijava
Vrijeme je da raskrstimo s najčešćim mitovima koje neki uporno ponavljaju, a koje moderna znanost i tehnologija maziva odlučno pobijaju
Održavanje automobila područje je u kojem se sudaraju desetljeća iskustva, nove tehnologije i tvrdokorni mitovi koji odbijaju nestati. Nigdje to nije izraženije nego u raspravama o motornom ulju, ključnoj tekućini o kojoj ovisi dugovječnost motora. Iako su se formulacije ulja i inženjering motora drastično promijenili, mnogi se serviseri i vozači i dalje drže savjeta koji su vrijedili za automobile iz sedamdesetih. Te zablude ne samo da vas mogu koštati novca kroz nepotrebne izmjene, već u nekim slučajevima mogu i naštetiti modernom motoru koji je projektiran prema potpuno drugačijim pravilima. Vrijeme je da raskrstimo s najčešćim mitovima koje neki uporno ponavljaju, a koje moderna znanost i tehnologija maziva odlučno pobijaju.
Mit prvi: Gušće ulje bolje štiti stari motor
Jedan od najžilavijih savjeta koji ćete čuti jest da motor s puno prijeđenih kilometara treba "gušće" ulje, primjerice 10W-40 umjesto tvornički propisanog 5W-30. Logika iza toga zvuči jednostavno: motor se s vremenom pohabao, zazori između metalnih dijelova su se povećali, pa gušće ulje treba "popuniti" te praznine i osigurati bolji pritisak. No, ta je logika zastarjela i opasna. Čak do 75 posto ukupnog habanja motora događa se u prvim sekundama nakon hladnog starta, prije nego što ulje procirkulira. Rijetko, moderno sintetičko ulje gradacije 0W ili 5W stići će do vitalnih dijelova poput bregaste osovine za svega nekoliko sekundi, dok gušćem ulju može trebati i do deset sekundi, tijekom kojih motor radi praktički "na suho". Nadalje, moderni motori imaju iznimno uske uljne kanale i dizajnirani su za nisko-viskozna ulja koja brže cirkuliraju i, što je ključno, efikasnije odvode toplinu. Ulijevanje pregustog ulja može dovesti do pregrijavanja i smanjenog podmazivanja upravo tamo gdje je najpotrebnije. Ispravno rješenje za starije motore nisu gušća ulja, već specijalizirana kvalitetna ulja koja zadržavaju tvornički propisanu viskoznost, ali sadrže dodatne aditive za obnavljanje brtvi i sprječavanje curenja.
Mit drugi: Crno ulje je potrošeno i treba ga odmah mijenjati
Klasičan scenarij u svakoj radionici: serviser izvlači mjernu šipku, pokazuje vam tamno, gotovo crno ulje i kaže: "Ulje je gotovo, izgubilo je svojstva, treba ga hitno mijenjati." U stvarnosti, tamna boja ulja zapravo je znak da ono radi točno ono za što je stvoreno. Moderna motorna ulja sadrže kompleksne pakete deterdženata i disperzanata čiji je zadatak čistiti unutrašnjost motora od čađe, naslaga i ostalih nusprodukata izgaranja. Te nečistoće one drže suspendiranima u ulju kako se ne bi taložile na ključnim dijelovima motora. Drugim riječima, ulje koje je potamnilo je ulje koje aktivno čisti vaš motor. Kod dizelskih motora ovaj je efekt još izraženiji, pa ulje može postati crno već nakon nekoliko stotina kilometara, što je potpuno normalno i ne utječe na njegovu sposobnost podmazivanja. Jedini pravi pokazatelj stanja ulja jest pridržavanje servisnog intervala koji je propisao proizvođač vozila.
Mit treći: Sva ulja iste gradacije su ista
Zabluda da je svako ulje s oznakom 5W-30 jednako opasna je i potencijalno vrlo skupa. Gradacija viskoznosti, definirana SAE standardom (npr. 5W-30), opisuje samo kako se ulje ponaša na niskim ("W" za Winter) i visokim radnim temperaturama. Ona ne govori apsolutno ništa o kvaliteti baznog ulja, a još manje o paketu aditiva koji čini razliku između vrhunskog i neadekvatnog proizvoda. Proizvođači automobila postavljaju stroge interne norme (npr. VW 507.00, BMW LL-04, MB 229.51) koje definiraju specifične zahtjeve za zaštitu od habanja, čistoću motora i kompatibilnost sa sustavima za obradu ispušnih plinova. Primjerice, korištenje ulja koje ne zadovoljava "Low SAPS" specifikaciju u modernom dizelskom motoru može trajno uništiti skupocjeni DPF filter, čak i ako je viskoznost "pogođena". Uvijek birajte ulje koje eksplicitno zadovoljava normu propisanu za vaš motor, a ne samo ono koje ima odgovarajuću gradaciju na pakiranju.
Mit četvrti: Sintetičko ulje uzrokuje curenje na starim motorima
Ovaj mit vuče korijene iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su prve generacije sintetičkih ulja bile bazirane na esterima koji su ponekad agresivno djelovali na tadašnje materijale brtvi, uzrokujući njihovo bubrenje i kasnije pucanje. Ta tehnologija je davna prošlost. Moderna sintetička ulja u potpunosti su kompatibilna sa svim materijalima koji se koriste u motorima, a često sadrže i aditive koji kondicioniraju brtve, čineći ih elastičnijima i otpornijima na pucanje. Ono što se ponekad dogodi jest da sintetičko ulje, sa svojim superiornim deterdžentima, očisti stare naslage i talog koji su godinama "krpali" već postojeću, oštećenu brtvu. U tom slučaju, ulje ne uzrokuje curenje, već samo otkriva problem koji je već postojao. Rješenje nije izbjegavanje kvalitetnog ulja, već zamjena dotrajale brtve.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.