Prijava
Više od 450 stručnjaka s nacionalne, regionalne i europske razine okupilo se prošli tjedan na 13. izdanju najvećeg regionalnog skupa industrije osiguranja - Hrvatskim danima osiguranja 2026. u organizaciji Hrvatskog ureda za osiguranje, gdje se raspravljalo o izazovima i trendovima koji oblikuju tržište osiguranja u Hrvatskoj i Europi. Jedan od fokusa konferencije bile su i prijevare u autoosiguranju. Pokušaji zlouporabe postaju sve sofisticiraniji, od manipulacije dokumentacijom i lažnog prikaza šteta do organiziranih oblika prijevara, zbog čega se sve više razvijaju napredni alati za prepoznavanje sumnjivih obrazaca i anomalija
Najčešći scenariji ostaju inscenirane prometne nesreće, preuveličane štete, neistinito prikazani događaji i manipulacije kod kasko osiguranja. Te prijevare često ne izgledaju spektakularno, ali upravo zato mogu dugo prolaziti ispod radara. U osnovi gotovo svake prijevare nalazi se pokušaj da se stvaran događaj prikaže drukčijim nego što jest, ili da se događaj koji se nikada nije dogodio predstavi kao osigurani slučaj. Kod obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti to mogu biti dogovoreni sudari, naknadno namještene okolnosti ili oštećenja koja ne odgovaraju opisanoj dinamici nesreće. Kod kasko osiguranja česti su pokušaji prijave nepostojećih šteta, prikazivanja starijih oštećenja kao novih ili znatnog povećavanja stvarnog iznosa popravka.
Manje policijskih očevida, više prostora za manipulacije
Dodatni prostor za manipulacije otvorio se smanjenjem broja policijskih očevida. Dok je 2003. godine u Hrvatskoj zabilježeno više od 92.000 policijskih očevida prometnih nesreća, 2024. godine bilo ih je 35.729. Riječ je o padu od oko 61 posto. To znači da se velik broj nesreća danas rješava bez službenog zapisnika, na temelju Europskog izvješća o prometnoj nezgodi i dogovora sudionika. Takav sustav može biti učinkovit i praktičan, ali je istodobno osjetljiviji na zlouporabe.
Darko Stanić, viši stručni suradnik za procjenu u UNIQA osiguranju, objašnjava da osiguratelji zbog toga moraju imati razvijene vlastite mehanizme provjere. "Neovisno o broju policijskih očevida osiguratelji primjenjuju niz preventivnih mjera, od pažljivog prihvata vozila u osiguranje do detaljnog pregleda i fotografiranja vozila pri svakom sumnjivom odštetnom zahtjevu. Ključan čimbenik ostaje educiranost i stručnost naših djelatnika koji u kratkom pregledu moraju prikupiti dovoljno kvalitetnih dokaza za daljnju analizu."
Pad broja očevida ima i logično objašnjenje. Manje prometne nesreće s materijalnom štetom vozači sve češće rješavaju sami, bez policije, što je u skladu s praksom razvijenijih tržišta. No takav model traži veću odgovornost svih sudionika. "Ono što možemo pretpostaviti jest da sve veći udio prometnih nesreća s materijalnom štetom sudionici rješavaju izravno, na temelju suglasne izjave i Europskog izvješća o prometnoj nezgodi, odnosno europskog obrasca, bez pozivanja policije. Taj trend je očekivan i u skladu s praksom razvijenijih tržišta, no donosi i određene rizike koje kao osiguratelji moramo pažljivo pratiti", naglasio je Stanić.
Tragovi na vozilu često govore više od prijave
U sumnjivim slučajevima presudni su detalji. Procjenitelji i vještaci analiziraju odgovaraju li oštećenja opisanoj nesreći, postoje li tragovi koji bi morali postojati, poklapaju li se visine oštećenja, kontaktne točke, smjerovi udara i položaj vozila. Fotografije snimljene odmah nakon nesreće mogu biti vrlo vrijedan dokaz, ali samo ako su izvorne. Slanje preko aplikacija često briše metapodatke, primjerice vrijeme i lokaciju nastanka fotografije, čime se smanjuje njihova dokazna vrijednost.
Važno je, međutim, razumjeti da prijevara ne nastaje uvijek samo kod vozača koji prijavljuje štetu. U proces se mogu uključiti i drugi sudionici, od servisnih radionica do posrednika i pravnih zastupnika. Stanić pritom naglašava da je osiguranik ipak najčešće središnja točka prijevarnog zahtjeva. "Osiguranik je gotovo uvijek središnja karika svake prijevare, bez njega nema prijevarnog zahtjeva. Ovisno o iskustvu i visini tražene štete, mreža se širi na servisne radionice, odvjetnike i druge sudionike. Suvremenim informacijskim rješenjima i kontinuiranom edukacijom djelatnika nastojimo osigurati brzo i učinkovito rješavanje legitimnih zahtjeva, uz istovremeno rano prepoznavanje i suzbijanje zlouporaba."
Crne kutije sve su važniji dokaz
Nova vozila donose i nove dokaze. Sve važniju ulogu imaju EDR sustavi, odnosno svojevrsne automobilske "crne kutije". Oni mogu bilježiti podatke nekoliko sekundi prije sudara, poput brzine, kočenja, ubrzanja, položaja upravljača i aktivacije sigurnosnih sustava. Ti podaci mogu pomoći u utvrđivanju je li se nesreća dogodila onako kako je prijavljena. Ipak, oni ne zamjenjuju stručnu analizu, nego je dopunjuju. "EDR sustavi postoje već dugi niz godina, no pristup podacima bio je ograničen ovisno o marki i modelu vozila. Danas, sukladno direktivama EU, obvezno se ugrađuju u sva nova vozila, a podaci se očitavaju putem OBD priključka. U praksi nam služe kao važan dodatni trag u analizi dinamike sudara, sami po sebi nisu konkluzivan dokaz, ali značajno doprinose prepoznavanju neistinitih prijava", naglasio je Stanić.
Sudska faza posebna je priča. U građanskom postupku nije dovoljno da osiguratelj sumnja na prijevaru. Potrebni su konkretni, jasni i uvjerljivi dokazi, a teret dokazivanja najčešće je upravo na osiguravajućem društvu. Zato vještačenja imaju veliku težinu. Kvalitetan nalaz može razotkriti nelogičnosti, ali nestručan ili površan nalaz može omogućiti da sumnjiv zahtjev prođe. Stanić smatra da je edukacija svih uključenih jedan od ključnih preduvjeta učinkovitijeg sustava. "Nastojimo već tijekom mirnog postupka rješavanja prikupiti dovoljno dokaza kako bismo klijenta suočili s utvrđenim činjenicama i tako spriječili daljnju realizaciju prijevare. Manji dio slučajeva ipak završava na sudu ali vrlo često pravni zastupnici imaju dovoljno tehničkog znanja za kvalitetno ispitivanje vještaka. Upravo zato zagovaram kontinuiranu edukaciju svih sudionika, sudaca, odvjetnika, vještaka i policije, kao i standard digitalnih fotografija visoke rezolucije umjesto loših fotokopija koje otežavaju stručnu analizu", kaže Stanić.
Lažne štete na kraju plaćaju pošteni vozači
Najveća zabluda vezana uz osigurateljne prijevare jest uvjerenje da se njima oštećuje samo "velika kompanija". U stvarnosti se svaka neosnovana isplata ugrađuje u ukupne troškove sustava. Kada troškovi rastu, dugoročno rastu i premije, pa cijenu ne plaća samo onaj tko je prevaren, nego svi osiguranici. "Prijevara u osiguranju često se percipira kao društveno prihvatljivo ponašanje jer se šteta 'radi na račun velikih kompanija'. No stvarnost je jasna: sve isplate po prijevarnim štetama izravno se odražavaju na rast premija, a posljedice snose svi osiguranici, pošteni vozači financiraju tuđe lažne štete. Suzbijanje prijevara stoga nije samo interes osiguravatelja, već zajednički interes društva."
Koliko prijevara stvarno prođe neotkriveno, teško je precizno izmjeriti. No iskustvo osiguratelja pokazuje da razlike između društava s razvijenim antifraud sustavima i onih bez takvih službi mogu biti vrlo velike. "Procjenjuje se da u osiguravajućim društvima koja imaju uspostavljen antifraud proces postotak realiziranih prijevara iznosi od 3,5 do 5 posto, dok se u društvima koja nemaju antifraud službe procjenjuje da udio prijevarnih šteta iznosi i do 10 posto."
Kazne još nisu dovoljno odvraćajuće
Problem je i u tome što kazneni postupci često traju dugo, a ishod im je neizvjestan. Ako počinitelji steknu dojam da je rizik mali, a moguća korist velika, sustav gubi preventivnu snagu. "Kazne za osigurateljne prijevare zasad nisu postigle očekivani preventivni učinak, ključan razlog je dugotrajnost sudskih postupaka koja umanjuje percepciju rizika. Zagovaram širu suradnju s Policijom, Državnim odvjetništvom i USKOK-om te razmatranje osnivanja specijaliziranog odjela za ovu vrstu kaznenih djela. Mi kao osiguravatelji možemo značajno doprinijeti prijenosom stručnog znanja i iskustva u takvoj suradnji", istaknuo je Stani.
Organizirane skupine koje sustavno izvode inscenirane nesreće nisu nestale, ali se njihov oblik promijenio. Prije petnaestak godina takvi su slučajevi bili izraženiji, dok se danas češće pojavljuju pojedinci koji koriste savjete neformalnih pomagača. Te prijevare mogu izgledati jednostavnije, ali nisu nužno manje opasne za sustav. "Organizirane skupine postoje, ali je njihov broj u usporedbi s razdobljem od prije petnaestak godina značajno manji. Danas prijevare češće provode pojedinci uz neformalne ‘savjetnike’. Svaki počinitelj smatra svoj scenarij savršenim, no na temelju iskustva, suvremenih tehnologija i analitičkih alata uspijevamo detektirati i dokazati velik broj pokušaja, jasno poručujući da se prijevara dugoročno ne isplati", zaključuje Stanić.
Prijevare u auto-osiguranju zato nisu rubni problem nekoliko spornih odštetnih zahtjeva. One opterećuju procjenitelje, servise, sudove, policiju, osiguratelje i na kraju sve vozače koji uredno plaćaju svoje police. Borba protiv njih ne može se svesti samo na sumnju osiguravajućih društava, nego traži bolju dokumentaciju, kvalitetnije fotografije, stručnije vještake, upotrebu podataka iz vozila i brže postupke. Svaka lažna šteta koja prođe kroz sustav ne nestaje u bilanci osiguratelja, nego se vraća kroz premije koje plaćaju svi.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.