Prijava
Problem nastaje kada se taj "jednostavan" posao odradi pogrešno, jer posljedice često nisu vidljive odmah, ali dugoročno mogu ozbiljno oštetiti lak, plastiku i kromirane dijelove
Na prvi pogled, pranje automobila djeluje kao jedan od onih zadataka koji ne traže posebnu filozofiju. Malo vode, malo pjene, spužva i krpa u ruci i posao je gotov. No upravo tu leži zamka. Kako cijene automatskih i ručnih autopraonica rastu, sve se više vlasnika odlučuje za samostalno pranje, bilo u samoposlužnim praonicama ili kod kuće. Problem nastaje kada se taj "jednostavan" posao odradi pogrešno, jer posljedice često nisu vidljive odmah, ali dugoročno mogu ozbiljno oštetiti lak, plastiku i kromirane dijelove.
Kao prvo, vrlo je važno čime perete automobil. Spužve, stare krpe i četke često zadržavaju sitna zrnca pijeska i prljavštine koja pri svakom potezu djeluju poput brusnog papira. Zato su krpe od mikrovlakana zapravo najrazumniji izbor. One su mekane, neabrazivne i učinkovito "hvataju" nečistoće bez grebanja površine. Isto vrijedi i za sušenje, kvalitetne upijajuće krpe smanjuju rizik od mikroogrebotina i ubrzavaju cijeli proces.
Kod pranja s kantom punom vode i šampona postoji dodatni rizik. Prljavština se taloži na dnu, ali svakim ispiranjem krpe ponovno se podiže i vraća na lak. Ako se već koristi kanta, preporučuje se metoda s dvije kante, jedna s otopinom šampona, druga isključivo za ispiranje. Još bolja opcija je pranje tekućom vodom pod kontroliranim tlakom. Ako imate vlastiti kompresor znajte da se idealni tlak za osobne automobile kreće između 110 i 160 bara, uz držanje mlaznice barem 20 do 30 centimetara od površine, kako bi se izbjegla oštećenja laka i brtvi.
Ispravan postupak pranja uvijek započinje ispiranjem čistom vodom. Cilj je ukloniti prašinu i rastresitu prljavštinu prije nego što se uopće dotakne karoserija. Slijedi glavno pranje, najčešće aktivnom pjenom ili auto-šamponom. Aktivna pjena učinkovita je i praktična, ali kod vozila s oštećenim lakom može ubrzati širenje postojećih nedostataka. U tim slučajevima blaži šamponi su sigurniji izbor. Ako to radite kod kuće, važno je strogo se držati preporučenih omjera razrjeđivanja, jer prejaka sredstva mogu isušiti lak i plastiku.
Nakon karoserije na ed dolaze kotači, često najprljaviji dio vozila. Prašina od kočnica zahtijeva posebna sredstva, a ne univerzalne deterdžente. Stakla i retrovizori u pravilu ne traže posebne preparate, jer se većina nečistoća uklanja tijekom glavnog pranja. Nakon temeljitog ispiranja, sušenje je posljednji, ali nimalo nevažan korak. Ostaci vode mogu ostaviti tragove kamenca pa će vam svježe oprani auto svejedno biti pun mrlja.
Koliko često prati automobil ovisi o uvjetima vožnje, klimi i navikama vlasnika. U većini slučajeva dovoljno je jednom tjedno ili svaka dva tjedna, dok se agresivne nečistoće poput ptičjeg izmeta, smole ili bitumena moraju ukloniti odmah. Redovito i pravilno pranje nije samo estetsko pitanje, ono značajno produžuje vijek trajanja laka i očuvanost cijelog vozila.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.