Prijava
U rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorimo o automobilima koji su obilježili našu prošlost, ali su bili toliko neupadljivi da smo ih vrlo brzo zaboravili. Današnji gost je automobil koji nikada nije izašao oz Indije, no cijeli ga je svijet jako dobro upoznao
Do sada smo u rubrici "SJEĆATE LI GA SE?" govorili o autima koje smo imali priliku upoznati uživo na našim cestama, a danas ćemo napraviti iznimku i posvetiti se jednom autu koji nikada nije stigao u Hrvatsku. No trebali bismo ga se dobro sjećati jer cijeli je svijet prije 15 godina brujio o ovom autu. Tata Nano bila je apsolutna zvijezda automobilskog svijeta zbog svoje izuzetno male cijene, no kupce se to baš nije previše dojmilo. Tako je model, o čijem dolasku u Europu se tada glasno govorilo, zapeo već na prvoj prepreci, na siromašnom indijskom tržištu.
Prije 15 godina, na sajmu automobila u New Delhiju 2008., Tata je predstavila novi Nano. Vozilo je ubrzo dospjelo na naslovnice diljem svijeta kao najjeftiniji automobil na svijetu. I to uvjerljivo najjeftiniji. U vrijeme kada se novi automobil u Europi teško moglo naći za manje od 7000 eura, Nano je koštao oko 2000 eura. Jasno je da se cijeli svijet odmah zainteresirao za ovo indijsko čudo.
Samo 2000 eura učinilo se nevjerojatnim iznosom s obzirom na to da je kupac za taj iznos dobio pravi mali automobil dugačak 310 centimetara, s četiri kotača, prozorima, krovom, vratima, motorom, volanom, sjedalima, kočnicama... Dakle svime što se očekuje od jednog auta. No realno, puno više od toga Nano nije pružao.
Kupac se morao zadovoljiti s slabašnijim dvocilindričnim motorom obujma 628 kubika koji je razvijao 38 KS. Sve drugo bilo je još skromnije. Automobil nije, ponavljamo, nije imao servo upravljač, radio, drugi vanjski retrovizor, zračne jastuke pa čak ni vrata prtljažnika. Prtljažniku se moglo pristupiti samo iznutra preklapanjem sjedala, a na isti se način pristupalo i motoru koji je bio ispod prtljažnika.
Još jedan kuriozitet: osnovna verzija automobila nije imala ni grijanje, ni ventilaciju, čak ni otvore za ventilaciju! U tako spartanskom automobilu naravno da nije bilo govora ni o dodacima kao što su klima uređaj, ABS kočnice, električni podizači stakala... Štedjelo se na svemu pa je čak i broj vijaka po naplatku smanjen na tri. Nano je bio esencija automobila: sjedi i vozi, jer drugo ionako ne možeš.
Sve to bilo je premalo čak i za siromašne Indijce koji su od auta očekivali ipak malo više. Tata je ovaj auto zamislila kao model koji će kupcima pomoći da bi prešli s motocikla na auto, no mnogi su radije zadržali svoj motocikl. Uspjeh prodaje bio je daleko je ispod očekivanja Tate. Prije lansiranja na tržište, Tata Motors očekivao je potražnju od milijun vozila godišnje, što nikada nije ni izdaleka dostignuto. U 2010. godini prodano je samo 70.000 primjeraka, godinu dana kasnije oko 76.000 i od tada je prodaja počela osjetno padati. Nije pomoglo ni uvođenje bolje opremljene verzije Luxury koja je svojom opremom ipak donekle nalikovala automobilu. Unutrašnjost takve verzije možete vidjeti na fotografiji ispod.
Ukupno je prodano manje od 300.000 primjeraka i to u državi s više od milijarde stanovnika. Katastrofa za model od kojeg se toliko očekivalo jer Tata se nije namjeravala zaustaviti u Indiji. U ožujku 2009. na salonu u Ženevi čak je predstavljena i malo bogatija i sigurnija europska verzija koja bi koštala oko 4000 eura. Na tržište je trebala stići 2010. godine no bili su to samo pusti snovi čelnika Tate. Automobil se na kraju nije prodavao na ni jednom drugom tržištu osim indijskog.
Zašto Nano nije uspio, iako se mnogima činio kao dobra ideja? Najveća zamjerka ovom autu je osim siromašne opreme i ne baš atraktivne pojave bila sigurnost. Nije osvojio niti jednu zvjezdicu na Global NCAP testiranju, a koliko je ovaj auto bio nesiguran možete pogledati i u ovom videu crash testa.
Prema Global NCAP-u, Tata Nano je imala toliko slabu konstrukciju da čak ni zračni jastuci ne bi bili učinkoviti u smanjenju rizika od ozbiljnih ozljeda pri sudaru na malim brzinama. To je bio i konačan udarac ovom automobilu kada su u pitanju globalne ambicije. No vrlo brzo je postalo jasno da auto neće biti uspješan ni u Indiji. Čak i na njihovom tržištu kupci su više cijenili bolju vrijednost za novac od jeftinog poluproizvoda i Nano je ubrzo dobio reputaciju automobila za siromašne. Bio je to još jedan razlog koji je odbijao kupce. Biti samo jeftin nije dobar recept za uspjeh, a Tata je to naučila na teži način.
Tata je avanturu s Nanom završila u velikim gubicima i danas rade automobile koji mnogo ozbiljniji. Teško da će im ikada više pasti na pamet ovakva avantura i teško da ćemo na svijetu više ikada imati auto koji je ovako jeftin.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.