NE uhljebima – DA zakonima

Na klupama saborskih zastupnika ovog je proljeća trebao biti nacionalni okvir politike za uspostavu infrastrukture za alternativna goriva, no iz dobro poznatih razloga to se nije dogodilo. Hrvatska je dužna što prije poduzeti sve što je u njenoj moći da do 2020. ispuni direktivu Europske komisije o udjelu najmanje 10 posto pogonskoga goriva iz obnovljivih izvora energije u motornim vozilima. Hoće li nam to uspjeti ili će i nadalje vlastodršcima biti zabavnije baviti se sami sobom, čuvati fotelje međusobno se optužujući i dijeleći sinekure po državnim uredima, tvornicama, službama...

Nije tajna kako je i ovaj zakon zametnut negdje u kutu prekriven prašinom i brdom papira koji u ovome trenutku imaju prioritet vladajućih. Bivši ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić i njegova garnitura službenika služenika pripremili su program uvođenja sve veće količine alternativnih goriva, no o njemu nije raspravljao ni stari, a ni novi saziv Vlade. Kako stvari stoje, dok se dečki i cure u saborskim klupama zabavljaju sami sobom teško će ubrzo raspravljati o naoko im nevažnim odlukama. Zabrinjavajuće je kako sporio rade zastupnici u hrvatskome parlamentu. Upućeniji tvrde kako su usvojili i deset puta manje zakona nego što je to uobičajeno. No, s Europskom unijom i Komisijom nije se igrati. Kazne za nepoštivanje rokova su strašne. Gube se povlastice, ne može se računati na sredstva koja su na raspolaganju svima koji na vrijeme primijene novine...

EU je Hrvatskoj išla na ruku, jer je u kategoriju obnovljivih izvira energije "uguran" ukapljeni plin (LPG) iako je on nusprodukt rafiniranja nafte. Kako se u Hrvatskoj zbog nedostatka skladišta bacaju u vjetar velike količine plina tako je na mala vrata i u nas uguran u kvotu od 10 posto alternativnih goriva. U ovome trenutku u Hrvatskoj je registrirano 1,906 milijuna nmotornih vozila, 61.000 njih ima plinske instalacije, 1343 su hibridi, 156 je pogonjeno strujim, a tu je još i 70 plug-in vozila. Daleko je to od zadanoga cilja od 10 posto! Na cestama je sada 3,28 posto uvjetno nazvanih alternativnih vozila.

Posebna priča je biodizel. I ovo gorivo je ugurano u obnovljive izvore energije, a poznato je kako i obični dizelaši mogu "provariti" i do šest posto biodizela u svome spremniku! Sve to diže količinu "alternativnih goriva" u trenutnoj uporabi i na nešto malo više od pet posto, no stručnjaci su zabrinuti kako naša država neće ovim tempom uloviti ekološki vlak i zbog toga će već ubrzo biti penalizirana. Kroz slične probleme prolaze i druge države. Stoga ne čudi što je nedavno Angela Merkel omogućila ekološki osviještenim Nijemcima poticaje i po 4000 eura za nabavku novog električnog auta! Norvežani, Nizozemci, Danci, Englezi, Francuzi i Šveđani predvode listu zemalja koje imaju najviše alternativnoga goriva na cestama. Nizozemci u ovome trenutku raspolažu s 43.000 auta na električni pogon, a to je 10 posto njihova voznoga parka. Elektrika u kombinaciji s plinom i biodizelom već sada je u Nizozmeskoj zastupljena s približno 20 posto! To je četiri puta bolje nego u Hrvatskoj.

Kraj listopada ove godine rok je za donošenje pravnih okvira uspostave infrastrukture za alternativna goriva. Vremena još ima, no Sabor mora ubaciti u petu brzinu i nadoknaditi ono što je kanio napraviti još u ožujku ove godine. Valja još puno toga odraditi, jer nije započela još ni javna rasprava, a dug je put do upućivanja zakona u Sabor.

U Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture javno savjetovanje moglo bi biti provedeno najranije u prvoj polovici svibnja, a prikupljanje primjedbi od tijela državne uprave u drugoj polovici svibnja ili početkom lipnja. Tek potom trebao bi se doraditi Nacionalni okvir politike i usvojiti u rujnu ili listopadu pa bi notifikacija u Europskoj komisiji (EK) uslijedila u prvoj polovici studenoga. U Ministarstvu napominju kako ni Europska komisija dosad nije državama članicama stavila na raspolaganje sve potrebne tehničke specifikacije pa će one, kada budu raspoložive, biti dodane Nacrtu prijedloga zakona ili će, u zavisnosti od njihove raspoloživosti, nakon donošenja zakona biti potrebno donijeti još i jedan podzakonski akt.