Prijava
Takav rezultat nije potpuno iznenađenje. Automobili su iz generacije u generaciju sve veći, stupovi su deblji, stražnji kraj kod skoro svih modela je slabije pregledan, a parkirna mjesta to ne prate
Parkirni senzori i kamera za vožnju unatrag nekada su bili dodatak za skuplje automobile, a danas su toliko uobičajeni da se dio vozača bez njih više ne snalazi. Istraživanje koje je u Nizozemskoj proveo Markteffect za Marktplaats, na uzorku od 1000 ispitanika, pokazuje da 18 posto vozača smatra kako više ne može parkirati bez kamere ili parkirnih senzora. Drugim riječima, gotovo svaki peti vozač ovisi o sustavima koji pište, upozoravaju i na zaslonu prikazuju udaljenost do prepreke.
Takav rezultat nije potpuno iznenađenje. Automobili su iz generacije u generaciju sve veći, stupovi su deblji, stražnji kraj kod skoro svih modela je slabije pregledan, a parkirna mjesta u starijim gradskim garažama i kvartovima nisu rasla istom brzinom. Kamera i senzori zato nisu samo komfor, nego često stvarno olakšavaju svakodnevnu vožnju. Problem nastaje kada pomoćni sustav postane zamjena za osjećaj prostora, a ne samo dodatna sigurnosna mreža.
Istraživanje pokazuje i koliko parkiranje izaziva frustracije. Gotovo trećina ispitanika priznaje da se zna ozbiljno iznervirati kada parkiranje ne ide kako treba. Istodobno, 19 posto vozača navodi da je barem jednom zauzelo dva parkirna mjesta kako bi sebi osiguralo više prostora. Ne zna se je li razlog bio prevelik automobil, loše označeno mjesto ili neuredno parkirani susjedni automobili, ali podatak dobro opisuje svakodnevicu gradskog parkiranja.
Najproblematičniji dio istraživanja odnosi se na odgovornost nakon manje štete. Čak 15 posto ispitanika priznaje da je barem jednom otišlo nakon što su drugom automobilu napravili ogrebotinu ili udubljenje. Muškarci to, prema rezultatima, priznaju gotovo dvostruko češće od žena: 19 posto muškaraca naspram 11 posto žena. To je brojka koja pokazuje da parkirne nezgode nisu samo tehnički problem snalaženja u prostoru, nego i pitanje vozačke kulture.
Zanimljivi su i podaci o odnosu prema modernim sustavima pomoći u vožnji. Zvukovi upozorenja u automobilima smetaju 37 posto ispitanika, a 30 posto ih isključuje sustave pomoći kad god je to moguće. Istodobno, isto toliko vozača kaže da se tijekom vožnje oslanja na te sustave. Najveća razlika vidi se kod automatskog kočenja. Ukupno 17 posto ispitanika tom sustavu vjeruje više nego vlastitom osjećaju, ali među vozačima od 18 do 30 godina taj udio raste na 31 posto, dok je kod starijih od 65 godina samo 5 posto.
Moderni automobili tako istodobno čine vožnju jednostavnijom i mijenjaju navike vozača. Kamera, senzori i automatsko kočenje korisni su sustavi, ali istraživanje iz Nizozemske pokazuje i drugu stranu priče: što više tehnologija preuzima sitne zadatke, to dio vozača brže gubi sigurnost kada tih pomagala nema.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.