Nijedna vijest nije odjeknula toliko jako kao ona o povlačenju Nice Rosberga iz svijeta Formule 1, pristigla pet dana nakon što je osvojio titulu svjetskog prvaka u F1
Samo je pet dana bilo prošlo od utrke u Abu Dhabiju, na kojoj je osvojio titulu prvaka svijeta, kada je trideset i jednogodišnji Nijemac Nico Rosberg šokirao svijet izjavom o odlasku iz Formule 1. U emocionalnoj videosnimci spomenuo je vlastitu obitelj kojoj želi posvetiti vrijeme, te je naveo kako osvajanje titule nije ostvarena misija, već realizirani san. Ovakvom odlukom napustio je Formulu 1 na vrhuncu moći i slave, što je odluka vrijedna divljenja.
Rosberg je u Formuli 1 proveo deset sezona, a posljednje tri bile su i najuspješnije. U 2014. i 2015. završio je drugi iza Lewisa Hamiltona, a ove ga je godine s pet bodova više napokon uspio nadmašiti u ukupnome poretku. Britanski mediji, načelno skloniji Lewisu Hamiltonu, raspisali su se o tome kako Rosberg nije dovoljno psihički jak, kako je sporiji nego Hamilton, a razvili su i brojne druge teorije o njegovu odlasku. No, odluku o Rosbergovu povlačenju treba uzeti s dozom poštovanja.
Htjeli to mnogi priznati ili ne, Nijemac je osvojio naslov svjetskoga prvaka, što nije uspjelo mnogima drugim, a usput je nanizao i respektabilnih 23 pobjede, 57 podija i 30 pole positiona. U sezoni u kojoj je osvojio naslov ostvario je devet pobjeda i "pametnom" vožnjom postao šampion. Posebno dramatična utrka, što je i sam priznao, bila je posljednji GP u Abu Dhabiju, na kojemu je odličnom vožnjom u kritičnom trenutku uspio preteći Maxa Verstappena i obraniti napade Sebastiana Vettela.
Stoga sasvim zasluženo Nico je osvojio naslov baš kao što je to napravio i njegov otac Keke 1982. Uz Grahama i Damona Hilla, Keke i Nico su se pridružili elitnome "klubu otac i sin" koji su osvojili naslov prvaka u F1. Utrkama se počeo baviti u dobi od šest godina nastupajući u kartingu, a 2001. je prešao u utrke formula iz nižih kategorija. Zanimljivo je, od kartingaških dana natjecao se s Lewisom Hamiltonom koji mu je bio i timski kolega u kartingu. Prva stanica prema F1 bila je BMW formula Junior gdje je u drugoj sezoni pobijedio s devet pojedinačnih pobjeda. Nakon toga se popeo u stepenicu višu kategoriju - Formulu 3, gdje je s nešto manje uspjeha nastupao dvije sezone.
U 2005. nastupao je u snažnoj Formuli GP2, posljednjoj stepenici prije F1, u kojoj je pobjedio u prvenstvu, s pet pojedinačnih pobjeda. Taj mu je rezultat priskrbio probnu vožnju u Williams F1 timu koji mu je zbog dobrih vožnji ponudio mjesto testnoga vozača. U to vrijeme Nico je sa 17 godina bio najmlađi testni vozač Formule 1. Naposlijetku je s Williamsom potpisao ugovor i 2006. postao vozač F1. Tijekom karijere duge 11 godina vozio je za dva tima - Williams i Mercedes, a za cijele vozačke karijere nije imao nikakvih velikih incidenata, kontroverzi ili skandala.
Možda upravo zbog toga ga većina neće pamtiti kao najboljeg ili najbržeg vozača, iako je to zapravo bio u jednome razdoblju. Tijekom karijere u F1 postigao je više nego mnogi drugi, uključujući dvadeset i tri pobjede te, naravno, osvojeni naslov prvaka svijeta. Rezultat je tim vrijedniji što ga je osvojio natječući se s Lewisom Hamiltonom, jednim od najkvalitetnijih i najbržih vozača svih vremena. Za razliku od mnogih, Nico je napravio hrabar potez i povukao se na vrhuncu moći. Osim po osvojenoj tituli prvaka njegovu karijeru pamtit ćemo i po trogodišnjem rivalstvu s Hamiltonom.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.