Povratak bubanj kočnica: Zašto ih sve više automobila opet koristi?

U eri elektrifikacije i tehnološkog napretka, gdje se očekuje da će električni automobili predvoditi inovacije, iznenađuje povratak bubanj kočnica u mnoge automobile, pa čak i u premium segment vozila. Ova naizgled zastarjela tehnologija, koja je nekada bila standard, ponovno se pojavljuje u modernim električnim autima, uključujući i luksuzne modele. 

Bubanj kočnice, patentirane početkom 20. stoljeća, bile su dominantne sve do 1970-ih kada su disk kočnice preuzele primat zbog bolje distribucije topline i učinkovitosti pri visokim brzinama. Međutim, s pojavom električnih auta, bubanj kočnice doživljavaju renesansu.

SAVJETUJEMO Kada treba mijenjati kočionu tekućinu u autu?

Primjerice, Volkswagenovi ID modeli koriste bubanj kočnice na stražnjim kotačima. Slično tome, Audi Q4 e-tron, premda spada u premium segment, dijeli platformu s ID.4 i koristi istu tehnologiju stražnjih bubanj kočnica. Renault Megane E-Tech, još jedan popularan električni model, također koristi bubanj kočnice na stražnjoj osovini, a čak i BMW i4 kombinira disk kočnice sprijeda s bubanj kočnicama straga. No zašto je to tako, ušteda ili? 

foto: Dubravko Kolarić

Razlozi povratka bubanj kočnica su brojni i imaju smisla, ne samo kao ušteda za proizvođače. Kao prvo, regenerativno kočenje smanjuje potrebu za tradicionalnim kočnicama. Električni auti koriste regenerativno kočenje koje pretvara kinetičku energiju u električnu, smanjujući opterećenje na mehaničke kočnice. Time se smanjuje potreba za snažnim disk kočnicama, posebno na stražnjoj osovini.

Drugi razlog je manje održavanja i otpornost na koroziju. Bubanj kočnice su zatvorene, što ih čini manje podložnima koroziji i trošenju zbog vanjskih utjecaja. To rezultira dužim intervalima između servisa i smanjenim troškovima održavanja. Tu je i prednost smanjenog otpora kotrljanja. Disk kočnice mogu stvarati minimalni otpor, dok bubanj kočnice, s druge strane, ne stvaraju takav otpor, što može povećati učinkovitost i doseg električnog auta. 

Naravno da industrija to radi i zbog uštede, a prednosti su i tu jasne. Bubanj kočnice su jeftinije za proizvodnju i lakše se integriraju s električnim parkirnim kočnicama, što dodatno smanjuje troškove proizvodnje. 

foto: Canva

Ipak, ne prihvaćaju svi vlasnici električnih automobila bubanj kočnice jednako. Neki vozači izražavaju zabrinutost zbog osjećaja kočenja kod vozila s bubanj kočnicama, navodeći da je potrebno privikavanje na drugačiji odziv pedale. S druge strane, testovi pokazuju da električni automobili s bubanj kočnicama nemaju nimalo lošije rezultate. 

Naime, električni automobili s bubanj kočnicama na stražnjoj osovini ne moraju nužno imati duži put kočenja, pod uvjetom da je sustav kočenja pravilno kalibriran i uparen s učinkovitim regenerativnim kočenjem. U praksi, većina električnih auta koristi regenerativno kočenje za većinu svakodnevnog usporavanja, dok se mehaničke kočnice (bilo disk ili bubanj) aktiviraju tek pri snažnijem kočenju ili u hitnim situacijama. 

Primjerice, Volkswagen ID.3 i ID.4, oba s bubnjevima straga, u standardnim testovima Euro NCAP i drugih neovisnih organizacija postižu vrlo dobre rezultate u sigurnosnim kategorijama, uključujući i kočenje u nuždi. Njihov zaustavni put s brzine od 100 km/h iznosi oko 35 metara, što je u rangu s drugim vozilima s disk kočnicama na svim kotačima. Slično vrijedi i za Renault Megane E-Tech. U testiranjima koje je proveo francuski magazin L’Automobile Magazine, Megane E-Tech je postigao zaustavni put od oko 36 metara sa 100 km/h, što je potpuno konkurentno i znatno bolje od prosjeka u klasi nekoliko godina unatrag.

foto: Renault

Bitno je napomenuti da su u svim tim slučajevima sprijeda i dalje prisutne snažne disk kočnice, koje preuzimaju najveći dio sile prilikom kočenja, dok bubnjevi straga imaju pomoćnu ulogu. Osim toga, napredni sustavi stabilnosti (ABS, ESC) osiguravaju da kočenje bude sigurno i uravnoteženo, bez obzira na vrstu mehanike straga. Dakle, iako bubanj kočnice same po sebi imaju nešto slabije performanse pri kontinuiranom kočenju i veće zagrijavanje u ekstremnim uvjetima, u svakodnevnoj vožnji i kombinaciji s regeneracijom ne predstavljaju sigurnosni kompromis – barem ne u pažljivo dizajniranim i testiranim vozilima.

Dok se električni auti i dalje razvijaju, moguće je da će se tehnologije kočenja dodatno prilagođavati specifičnostima električnih pogona. Bubanj kočnice, unatoč svojoj starosti, pokazuju se kao praktično rješenje u određenim kontekstima, posebno kada se uzmu u obzir troškovi, održavanje i učinkovitost.