Prijava
Obećanje je bilo jednostavno: budućnost je stigla, a ona je elegantna, digitalna i fleksibilna. No ubrzo se pokazalo da je samo - nespretnija i lošija.
Tijekom posljednjeg desetljeća automobilske interijere zahvatio je val radikalnog minimalizma. Inspirirani estetikom pametnih telefona i Teslinim pionirskim pristupom, dizajneri su se natjecali tko će stvoriti "čišću" i moderniju kabinu. Klasični prekidači, gumbi i kotačići proglašeni su zastarjelima i masovno su zamjenjivani glatkim staklenim površinama osjetljivim na dodir te haptičkim klizačima i "tipkama". Obećanje je bilo jednostavno: budućnost je stigla, a ona je elegantna, digitalna i fleksibilna. No ubrzo se pokazalo da je samo - nespretnija i lošija.
Dizajnerska vizija ili puka ušteda?
Na prvi pogled, razlozi za digitalizaciju bili su logični. Proizvođačima je jedan veliki zaslon s odgovarajućim softverom neusporedivo jeftiniji za proizvodnju i ugradnju od desetaka pojedinačnih prekidača, od kojih svaki zahtijeva vlastite kalupe, ožičenje i montažu. Digitalizacija je donijela i softversku fleksibilnost. Funkcije su se mogle mijenjati i nadograđivati putem internetskih ažuriranja, a otvorila su se i vrata naplati pretplata za opremu koja je već tvornički ugrađena, poput grijanja sjedala. Dizajneri su dobili slobodu da stvore prozračne interijere bez vizualnog nereda, što je trebalo signalizirati tehnološki napredak. No, u toj utrci za minimalizmom, zaboravili su na onoga tko sjedi za volanom.
Jednostavne radnje poput pojačavanja glasnoće, promjene temperature klimatizacije ili aktivacije odmagljivanja stakala postale su nepotrebno komplicirane. Umjesto instinktivnog pokreta ruke koji ne zahtijeva skretanje pogleda s ceste, vozači su sada bili prisiljeni prolaziti kroz dva ili tri podizbornika na ekranu. Istraživanje koje je proveo švedski časopis Vi Bilägare pokazalo je poražavajuće rezultate: vozačima je trebalo i do četiri puta više vremena za obavljanje osnovnih funkcija putem zaslona osjetljivog na dodir u usporedbi s korištenjem fizičkih tipki. To znači da su im oči drastično duže bile skrenute s ceste, što izravno ugrožava sigurnost.
Mnogi su pogriješili
Nijedan proizvođač nije tako bolno osjetio nezadovoljstvo kupaca kao Volkswagen. Posebno kritiziran bio je sustav za upravljanje prozorima na vozačevim vratima modela ID. Umjesto standardne četiri tipke, VW je ugradio samo dvije, uz dodirnu površinu s oznakom "REAR". Da bi spustio stražnji prozor, vozač je prvo morao prstom "probuditi" tu površinu, koja je često bila neprecizna i nije reagirala na pritisak (ili je reagirala kada bi je slučajno dotakli), a tek onda koristiti prekidač. U vožnji je to bio recept za frustraciju.
Problem se nastavio na volanu, gdje su klasične tipke zamijenjene haptičkim površinama osjetljivim na dodir. Vozači su se masovno žalili da tijekom skretanja dlanom slučajno aktiviraju neke funkcije ili mijenjaju postavke tempomata. Vrhunac apsurda bili su klizači za temperaturu i glasnoću smješteni ispod središnjeg zaslona koji u prvim serijama modela uopće nisu bili osvijetljeni, čineći ih gotovo neupotrebljivima noću. Pritužbe su bile toliko glasne da je izvršni direktor Volkswagena, Thomas Schäfer, na kraju javno priznao pogrešku.
"Oštrimo naš portfelj i dizajn te stvaramo novu jednostavnost u upravljanju našim vozilima. Vraćamo, na primjer, volan s pravim tipkama! To je ono što kupci žele od VW-a", napisao je Schäfer svojedobno u objavi na LinkedInu, najavljujući kraj jednog od brojnih loših ergonomskih eksperimenata u novijoj povijesti.
No, Volkswagen nipošto nije bio usamljen u ovom ergonomskom lutanju. Premium div Mercedes-Benz također je izazvao frustracije ugradnjom haptičkih kontrola na volane. Sitne dodirne površine za podešavanje glasnoće ili upravljanje tempomatom bile su vrlo neprecizne, a vozači su se masovno žalili na slučajne aktivacije funkcija samo dodirom dlana prilikom skretanja. Sličan pristup s tipkama na volanu vidjeli smo i kod mnogih drugih njemačkih proizvođača, a gotovo svi su naišli na kritike. No bilo je i drugih upitnih rješenja. Primjerice, Audi i Porsche su u svoje luksuzne modele ugradili sustave s dva zaslona na središnjoj konzoli, gdje je donji ekran u potpunosti posvećen kontrolama klimatizacije. Iako vizualno impresivno, takvo rješenje zahtijeva da vozač skrene pogled s ceste kako bi precizno pritisnuo željenu virtualnu tipku, čime se gubi svaka prednost taktilnog osjećaja koji pruža fizički prekidač. I ovo se pokazalo lošim za ergonomiju i potpuno nepotrebnim.
Euro NCAP staje na kraj digitalnoj anarhiji
Nakon bure koju su podigli kupci, konačni udarac filozofiji "sve na zaslonu" zadalo je europsko tijelo za sigurnost prometa, Euro NCAP. Od siječnja 2026. godine, automobili koji žele osvojiti maksimalnih pet zvjezdica za sigurnost moraju imati fizičke, taktilne kontrole za pet ključnih funkcija: pokazivače smjera, brisače, sirenu, svjetla upozorenja (sva četiri žmigavca) i SOS poziv. Iako Euro NCAP neće zabraniti automobile bez ovih kontrola, proizvođači koji ignoriraju važnost upravljanja ključnim funkcijama bez gledanja bit će penalizirani nižom ocjenom sigurnosti, što može biti snažan udarac marketingu i prodaji. Iako se radi o samo nekoliko funkcija poruka je jasna, a sigurno je da će Euro NCAP u budućnosti "pod povećalo staviti" i neke druge funkcije na zaslonu ali i same koncepte upravljanaj funkcijama, poput nespretnih tipki i sličnih rješenja.
Ovaj potez prisilio je cijelu industriju na preispitivanje. Proizvođači poput Hyundaija, koji je u novim modelima vratio fizičke gumbe i kotačiće za klimu i audio sustav, već ubiru plodove slušanja kupaca. Čak i premium brendovi poput Porschea, Audija i Mercedesa, koji su i sami eksperimentirali s problematičnim rješenjima, polako vraćaju barem dio fizičkih kontrola, Volkswagen se odlučno prihvatio rješavanja svih problema i postepeno izbacuje sva svoja "inovativna rješenja" koja su frustrirala kupce. Čini se da je industrija napokon shvatila da napredna tehnologija ne smije ići na štetu temeljne funkcionalnosti i sigurnosti. Veliki ekrani ostat će središnji dio modernih automobila, ali će ih, na olakšanje svih vozača, ponovno sve više nadopunjavati stari, dobri i nezamjenjivi "gumbi".
Tko je to uopće odobrio, jesu li stvarno mislili da su rješenja dobra?
Naravno, nameće se pitanje tko je uopće dopustio takav smjer kada je kupcima već nakon prvog susreta s autom postalo jasno da rješenja nisu dobra. Jesu li inženjeri i testni vozači proizvođača koji su sutave testirali i razvijali godinama zaista bili tako slijepi? Vjerojatno ne, i vjerojatno im je već u fazi testiranja bilo jasno da se ide u krivom smjeru. No, čini se da je pritisak menadžmenta za smanjenjem troškova i dizajnerska opsesija "čistim" izgledom nadvladala zdrav razum i ergonomiju. Umjesto tehnološkog napretka, vozači su dobili svakodnevnu frustraciju i, što je još opasnije, značajan sigurnosni rizik. Sada, nakon lavine pritužbi i pod prijetnjom regulatora, industrija radi potpuni zaokret i nevoljko priznaje - pogriješili smo.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.