Zašto koncesija za autoceste koje smo sami izgradili? Kako se koncesionarima isplati posao s autocestama, a državi koja je njihov vlasnik to se kao ne isplati? 515.000 građana Hrvatske protiv, a Vlada radi protiv njihove volje
Nevjerojatna je lakoća nametanja monetizacije hrvatskih autocesta! Bez obzira što posjedujemo ogromna iskustva s Bina-Istrom i AZM-om, tvrtkama koje gospodare Istarskim ipsilonom i autocestom Zagreb-Macelj i što umjesto da nam pune proračun, one nam ga prazne, uporno pokušavamo pod sličnim modelom ustupiti na 30 ili 50 godina i preostalih, približno, 1000 km autocesta u državnom vlasništvu.
Sve je to tim prije nevjerojatnije, jer malo se toga zapravo zna i o onom što je bilo do sada, baš kao i o uvjetima pod kojima se želi provesti najnovija monetizacija autocesta. Nije provedena ni javna rasprava, nisu konzultirani stručnjaci, o okruglim stolovima ni slova, a što je najgore - nema ni rezervnih scenarija. Nitko nije ponudio ništa drugo osim monetizacije, kao da ne bi trebali postojati i planovi B, C, D, F,...
Krajnje neozbiljno se pristupilo "prodaji" autocesta, koje za Hrvate imaju gotovo jednaki značaj kao što su to voda, šume, obala, prirodna bogatstva... Sve je na prodaju ako se dobije dobra cijena, no u Hrvatskoj je nedavno prikupljanje potpisa za referendum o monetizaciji jasno pokazalo što javnost misli o tome. Autoceste, baš kao ni prirodna bogatstva nisu na prodaju! Takvo što potpisalo je 515.000 građana Hrvatske, a hoće li to utjecati na promjenu stajališta Vlade, čvrste zagovornice monetizacije, tek ćemo vidjeti. Do tada bi trebalo poštivati volju naroda i bar pokušati rasvijetliti dobre i loše strane monetizacije, ali jednako tako i dobre i loše strane državnog upravljanja njima.
U nedavno objavljenom Izvješću o poslovanju trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnoga interesa za RH., ne spominju se dvije tvrtke - koncesionari autocesta Bina-Istra i Autocesta Zagreb-Macelj. Oni su - poslovna tajna.
Prema podacima iz državnoga proračuna 2014. godine AZM je primio više od 96 milijuna kuna. Držani proračun izdašno pomaže i Binu-Istru. Godišnje iz proračuna na račun tvrtke u većinskom francuskom vlasništvu uplaćujemo između 130 i 150 milijuna kuna! Sveukupno u prosjeku 240 milijuna kuna godišnje! Iz AZM-a i Bina-Istre to nisu potvrdili, objasnivši da "traženi podatak ne mogu objaviti bez suglasnosti davatelja koncesije". Neobjavljivanje izvještaja pravdaju ovako: "Navedeni Izvještaj sadrži podatke koji su Ugovorom o koncesiji klasificirani kao povjerljivi te nisu za javno objavljivanje“.
I kako onda pridobiti povjerenje javnosti kad je toliko nepoznanica!? Takozvana monetizacija ili ne, pitanje naše sadašnjosti i budućnosti, podijelilo je hrvatsku javnost i politiku nekako na pola, kao i sva bitna pitanja u njezinoj povijesti. Kako god, čini se da će i o tome odlučivati ponajprije emocije, politička pripadnost, naklonost i podobnost, politolozi opće prakse i novinari, a ponajmanje struka.
Iako se i Vlada i Pokret "Ne damo naše autoceste" pozivaju na stručnjake koje su angažirali, ovi potonji spominju ih čak 200, malo smo u žestokoj bici ZA i PROTIV referenduma, vidjeli ili čuli u javnosti mišljenja vrhunskih gospodarstvenika, financijaša, prometnih eksperata... Dok se još uvijek prebrojavaju i provjeravaju potpisi za referendum, prikupljenih na ulicama, resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić tvrdi da se proces davanja autocesta pod koncesiju nastavlja. Najavio je za kraj studenoga prve ponude od potencijalnih koncesionara te da će o mogućem referendumu odlučivati Ustavni sud. Jednako tako odlučio se i dalje boriti za monetizaciju, iako je jednom prigodom kazao da će dati ostavku ako ona ne prođe.
Očigledno da mu ni 515.000 prikupljenih potpisa nije ubilo volju za "predajom" 1000 km autocesta najboljem ponuđaču na 30 ili 50 godina. Tako će na obje strane biti spiskani milijuni kuna "u ništa", umjesto u sustavnu, stručnu, znanstvenu, nepolitičku i ako treba – razornu analizu stvarnoga stanja i budućnosti hrvatskih autocesta. I dok se ministra Hajdaš Dončića smatra samo marionetom u rukama Vlade, koji više vodi brigu o stanju državnih financije nego o prometu, a Mijata Stanića, heroja ulice, narodnim tribunom koji diže emocije u realnosti koja nam to zapravo ne dopušta, odvija se proces koji će u mnogočemu odrediti našu budućnost. I to ne samo autocesta, već i političku, financijsku, prometno-sigurnosnu...
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.