Prijava
Potražnja je bila tolika da su liste čekanja trajale godinama. U nekim slučajevima kupci su dodatno plaćali kako bi došli do auta, što je dovelo i do pojave svojevrsnog sivog tržišta
Sredinom sedamdesetih godina automobilska industrija bila je na prekretnici. Na tržište su stizali novi modeli poput Porschea 924, Volva 343, Rovera 3500, Audija 100 i Forda Fieste, svaki sa svojom vizijom budućnosti. Ipak, jedan automobil iz 1976. godine pokazao se dugoročno važnijim od svih trendova i stilskih eksperimenata. Mercedes-Benz W123 nije pokušavao biti revolucionaran, ali je postao referenca po kojoj su se mjerili svi ostali.
Razvoj nasljednika serije W114/115 započeo je još početkom 1970-ih, u vrijeme kada je Mercedes-Benz već imao snažnu reputaciju kvalitete. Cilj nije bio izumiti nešto potpuno novo, nego unaprijediti sve ono što je već funkcioniralo. Upravo zato je projekt W123 bio izrazito temeljit. Tvrtka je uložila oko 20 milijuna njemačkih maraka u pilot-proizvodno postrojenje kako bi simulirala serijsku proizvodnju i eliminirala potencijalne pogreške prije nego što prvi primjerci stignu do kupaca. Takav pristup i danas zvuči nevjerojatno, a tada je bio gotovo bez presedana.
Dizajnerski gledano, W123 je bio evolucija poznatog koncepta. Nije bilo radikalnih linija ni eksperimentiranja. Inspiracija je dolazila iz Mercedesa W116, ali je sve prilagođeno srednjoj klasi. Rezultat je bio automobil koji je djelovao čvrsto, ozbiljno i iznad svega trajno. Upravo ta suzdržanost omogućila mu je da desetljećima kasnije ne izgleda zastarjelo, što je rijetkost čak i među premium modelima.
Tehnički gledano, Mercedes je išao konzervativnim putem, ali s jasnim fokusom na poboljšanja. Motori su uglavnom bili evolucija prethodnih jedinica, dostupni kao benzinski i dizelski, uz ručne i automatske mjenjače. Međutim, ključna razlika bila je u načinu na koji je sve to izvedeno. Svaki element bio je dodatno dorađen kako bi trajao dulje, radio pouzdanije i zahtijevao manje održavanja. Upravo je taj pristup stvorio reputaciju modela koji bez problema prelazi stotine tisuća kilometara, što tada baš i nije bilo uobičajeno.
Sigurnost je bila jedno od glavnih područja napretka. W123 je unaprijedio koncept deformacijskih zona, a spremnik goriva premješten je iz izloženog stražnjeg dijela na sigurniju poziciju iznad stražnje osovine. Rezervni kotač integriran je u sigurnosnu strukturu kako bi pomogao u apsorpciji energije pri sudaru straga. Karoserija je dodatno ojačana za bolju zaštitu pri prevrtanju i bočnim udarima. U kasnijim godinama uvedeni su i sustavi poput ABS-a i zračnog jastuka, tehnologije koje su dotad bile rezervirane za luksuznu klasu.
Reakcije medija bile su izuzetno pozitivne. Njemački Auto, Motor und Sport hvalio je kvalitetu izrade i stabilnost, dok je američki Motor Trend model 280E proglasio uvoznim automobilom godine 1977. godine. Kritike su se uglavnom odnosile na detalje, poput sporog dizelskog modela 200D sa samo 55 KS ili činjenice da su mnoge danas uobičajene stavke opreme tada bile dostupne samo uz doplatu.
Ponuda karoserija bila je široka. Osim klasične limuzine, kasnije su stigli coupe i karavan, poznat kao T-model, dok su postojale i produžene verzije za posebne namjene. Kupci su mogli birati između pet benzinskih i četiri dizelska motora, uz mogućnost automatskog mjenjača. Ipak, najpoželjnijom verzijom danas se često smatra 280E, posebno u kasnijim godinama proizvodnje kada su uvedena dodatna poboljšanja poput bolje zaštite od korozije i modernizirane opreme.
Konkurencija je bila raznolika, ali nijedna nije nudila isti balans. BMW 5 E12 bio je dinamičniji, Volvo 200 naglašavao sigurnost, dok je Audi 100 druge generacije tek pokušavao uhvatiti premium kupce. Tu su bili i modeli poput Peugeota 505, Citroëna CX ili Rovera 3500, svaki sa svojim adutima. No, W123 je bio jedini koji je istodobno nudio iznimnu trajnost, visoku razinu sigurnosti i snažan imidž.
Potražnja je bila tolika da su liste čekanja trajale godinama. U nekim slučajevima kupci su dodatno plaćali kako bi došli do auta, što je dovelo i do pojave svojevrsnog sivog tržišta. Ukupno je proizvedeno oko 2,7 milijuna primjeraka, čime je W123 postao najprodavaniji Mercedes svog vremena i ključni model za financijsku stabilnost marke.
Utjecaj W123 bio je ogroman. Ne samo da je natjerao konkurente poput BMW-a i Audija da podignu vlastite standarde, nego je postavio ljestvicu toliko visoko da se i sam Mercedes-Benz kasnije borio da je ponovno dosegne. Problemi s korozijom i elektronikom u kasnijim generacijama dodatno su naglasili koliko je W123 bio poseban.
Danas, gotovo pola stoljeća kasnije, W123 i dalje uživa kultni status. Nije to automobil koji se pamti po ekstremnim performansama ili radikalnom dizajnu, nego po nečemu puno važnijem, osjećaju da je napravljen da traje. Upravo zato mnogi i dalje tvrde da Mercedes nikada nije napravio bolji automobil.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.