Prijava
Mnogi vozači nakon automatskog prekida punjenja ponovno pritisnu ručicu pištolja kako bi u spremnik ugurali još koju litru ili zaokružili račun. Takvo nadolijevanje "do čepa" može izgledati praktično, osobito prije duljeg putovanja, ali donosi vrlo malu korist i nekoliko nepotrebnih rizika. Kada pištolj prvi put pravilno prekine dotok, spremnik je napunjen do razine koju je predvidio proizvođač automobila.
Automatski prekid uzrokuje mali otvor pri vrhu cijevi pištolja kroz koji struji zrak. Kada razina goriva naraste dovoljno visoko i prekrije otvor, promjena podtlaka aktivira mehanizam koji zatvara ventil. Pištolj je tako konstruiran da prekine punjenje prije nego što gorivo ispuni cijeli spremnik i grlo za ulijevanje.
Prazan prostor iznad goriva nije konstrukcijska pogreška niti rezerva koju bi trebalo iskoristiti. Gorivo mijenja obujam s temperaturom, osobito kada hladno gorivo iz podzemnog spremnika benzinske postaje poslije stoji u automobilu zagrijanom na suncu. Potreban mu je prostor za širenje. Prepunjen spremnik povećava mogućnost da gorivo dospije u grlo, procuri kroz sustav odzračivanja ili se izlije pri naginjanju automobila u zavojima.
Kod benzinskih automobila postoji još važniji razlog. Pare benzina ne ispuštaju se slobodno u atmosferu, nego ih sustav EVAP usmjerava prema spremniku s aktivnim ugljenom. Ondje se privremeno zadržavaju, a zatim tijekom rada motora kontrolirano uvode u usisni sustav i izgaraju. Sustav je namijenjen parama, a ne tekućem benzinu.
Nastavi li se točiti nakon prvog klika, tekuće gorivo može ući u vodove i natopiti spremnik aktivnog ugljena. Posljedice mogu biti neugodan miris benzina, otežano pokretanje motora nakon punjenja, nepravilan rad, uključivanje lampice "check engine" i kvar ventila ili EVAP spremnika. Svi mehaničari će vam potvrditi da nadolijevanje nakon automatskog prekida može oštetiti sustav za prikupljanje para, a jednaku uputu navode i proizvođači automobila u korisničkim priručnicima. Zamjena jeftinijeg EVAP ventila može stajati stotinjak eura, dok natopljeni spremnik aktivnog ugljena s dijagnostikom i radom često podiže račun na 200 do 600 eura, a kod skupljih automobila i na više od 1000 eura.
Kod dizelskih automobila nema jednakog problema s lako hlapljivim parama i klasičnim benzinskim EVAP sustavom, ali i dalje ostaju opasnost od prelijevanja, prljanja karoserije, onečišćenja kolnika te problemi s nedostatkom prostora za temperaturno širenje. Dizelsko gorivo osobito dugo ostavlja mastan i sklizak trag na cesti.
Dodatnih litara često ima manje nego što se čini. Nakon prvog klika u grlo se obično može ugurati tek mala količina, koja neće zamjetno povećati doseg. Primjerice, dodatna litra u automobilu koji troši šest litara na 100 kilometara teorijski znači samo oko 18 kilometara vožnje. Nasuprot tome, gorivo proliveno po laku može ostaviti tragove, oštetiti zaštitne premaze i stvoriti opasne pare oko automobila.
No sve ovo ne znači da je pištolj na benzinskoj nepogrešiv. Dogodi li se da pištolj prekine punjenje odmah nakon početka punjenja, iako je spremnik prazan, razlog može biti položaj pištolja, previsok protok, pjena ili povrat goriva kroz usko grlo. Tada ga treba pravilno namjestiti i pokušati sporijim protokom. Međutim, nakon uobičajenog prekida pri kraju punjenja ne treba ga ponovno aktivirati.
Najjednostavnije pravilo zato glasi: kada pištolj prvi put klikne nakon normalnog punjenja, vratiti ga na pumpu i zatvoriti spremnik. Pokušaj da se dobije nekoliko dodatnih litara ne donosi mnogo više dosega, ali može završiti prolivenim gorivom, nepotrebnim onečišćenjem i skupim kvarom sustava za kontrolu benzinskih para.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.