Prijava
Audi je krajem pedesetih godina bio u vlasništvu Daimler-Benza, vlasnika Mercedesa i tvrtke koja će kroz svoju povijest postati današnji Mercedes-Benz. Činilo se da će kupiti i BMW, ali....
Rivalstvo između njemačkog premium "svetog trojstva" Audija, BMW-a i Mercedesa je danas ogromno, no nekako sve tri marke uspijevaju dominirati tržištem premium automobila. No prije više od šest desetljeća moglo se dogoditi da do tog rivalstva ni ne dođe. Naime, Mercedes je nekada bio vlasnik Audija, a malo je nedostajalo da pod njegovom kapom završi BMW.
Sve je počelo 1958. godine kada je Mercedesova matična tvrtka Daimler-Benz dala zeleno svjetlo za akviziciju gotovo 88 posto tvrtke Auto Union. Automobilska grupacija Auto Union postojao je od 1932. i pod istim krovom okupljao četiri marke Audi, Horch, DKW i Wanderer. Iako su sve bile izuzetno uspješne prije drugog svjetskog rata, nakon njega Auto Union je potpuno propao. Obnovljen je 1949. godine no nisu mu "cvjetale ruže". Spas je stigao iz Daimler-Benza. Naime glavni dioničar Daimler-Benza, Friedrich Flickr došao je na ideju spajanja Mercedesa i Auto Uniona. Vjerovao je da bi se njih dvoje dobro uklopili radeći zajedno na smanjenju troškova. Manje od dvije godine nakon što su dvije tvrtke sklopile ugovor, luksuzni brend s amblemom trokrake zvijezde preuzeo je preostale dionice. Nakon ove transakcije Audi je doslovno bio u vlasništvu Daimler-Benza, vlasnika Mercedesa i tvrtke koja će kroz svoju povijest napokon postati današnji Mercedes-Benz.
Kraj pedesetih godina je mogao biti još važniji u povijesti auto industrije da je sklopljen još jedan posao između dva njemačka luksuzna brenda. Daimler-Benz je namjeravao daljnje širenje i skoro je kupio BMW samo nekoliko mjeseci nakon što je u potpunosti preuzeo Auto Union. Na BMW-ovoj godišnjoj generalnoj skupštini u prosincu 1959., "prodaja tvrtke Daimler Benz AG-u se činila kao gotova stvar," stajalo je u tadašnjem priopćenju za tisak iz BMW-a, a sam BMW se nije nimalo opirao. Naprotiv, tada se činilo da će Daimler-Benz spasiti tvrtku koja je doslovno bila na rubu propasti.
BMW je u drugoj polovici 1950-ih bio u teškoj situaciji zbog slabe prodaje svojih automobila i motocikala. U priopćenju za tisak koje smo spomenuli i BMW sam priznaje da je "bio na rubu financijskog kolapsa". Pronalaženje novog vlasnika mnogi su vodeći ljudi vidjeli kao rješenje za spas BMW-a iz još dublje krize. Iako se tada činilo da je prodaja BMW-a Daimler-Benzu gotova stvar, do transakcije u konačnici nije nikada došlo. Sve je propalo u zadnji tren zbog odlučnog otpora malih dioničara planu restrukturiranja BMW-a.
Dioničari se nisu složili s planom restrukturiranja koji je predložio Daimler-Benz jer su smatrali da su BMW i njegovi zaposlenici u nepovoljnom položaju. Kao posljedica svega, BMW je ostao neovisna marka, nastavivši se boriti tijekom 1960. uz pomoć plana rekonstruiranja kojeg je razvio Herbert Quandt, glavni dioničar tvrtke. Novi model 700 pokrenuo je preporod i prodaja je počela rasti, definitivan oporavak je značio model 1500 iz linije Neue Klasse.
Iako je posao s BMW-om propao, Daimler-Benz je i dalje bio vlasnik Auto Uniona, ali ne zadugo. Prvog dana 1965. godine Volkswagen je postao većinski dioničar kupnjom 50,3 posto tvrtke Auto Union GmbH. Krajem 1966. VW je kupio preostale dionice i spojio Auto Union s tvrtkom NSU Motorenwerke 1969. kako bi stvorio Audi NSU Auto Union AG. Ona se godine 1985. razvila u tvrtku Audi AG kakvu poznajemo danas.
U kratko vrijeme partnerstva Mercedesa i Audija nastali su i neki plodovi zajedničke suradnje koji će obilježiti Audijevu budućnost. Inženjeri Daimler-Benza iz Untertürkheima poslani su u Ingolstadt da rade na novom četverocilindričnom motoru. Motor s oznakom M118 debitirao je u Audiju u rujnu 1965. godine. Bio je to prvi Auto Unionov automobil nakon Drugog svjetskog rata koji je imao četverotaktni motor. Osim toga, bilo je to prvo poslijeratno vozilo koje je nosilo ime Audi. Jednostavno se zvao samo "Audi" prije nego što je preimenovan u Audi 72 zbog svoje snage (72 KS), a kasnije je još jednom preimenovan u Audi 80.
A što je Daimler-Benz dobio od svega ovoga? Auto Union je iznajmio svoj pogon u Düsseldorfu Daimler Benzu 1962. godine. Kada je Volkswagen kupio Auto Union tri godine kasnije, Daimler je zadržao tvornicu i ostao je njezin vlasnik sve do danas. To je sada Mercedesova najveća tvornica za kombi vozila i glavna svjetska tvornica za sastavljanje Sprintera.
Mercedes je u to vrijeme uz pomoć Audija razvio i kompaktnu limuzinu, internog kodnog naziva W118. Ona je imala ranije spomenuti beninski motor, no automobil nije došao dalje od faze prototipa. Mercedes je napravio i coupe varijantu, nazvanu W119, ali ni ta nije ugledala svjetlo dana. Tek 1982. kada je Mercedes 190 (W 201) predstavljen, Mercedes je konačno dobio svoju kompaktnu limuzinu.
Motor M118 pokretat će modele Audija i posljednji model DKW-a ikada (F102) sve do 1972. godine kada ga je zamijenio Volkswagenov motor EA827.
Nemoguće je znati što bi se dogodilo da je Mercedes danas posjedovao i BMW i Audi. Sve tri njemačke luksuzne marke dale su nam legendarne modele tijekom posljednjih šest desetljeća, a bez njihovog rivalstva sigurno mnogih od tih automobila ne bi ni bilo. Tko zna, možda bi Daimler-Benz kroz godine čak i ugasio marke Audi i BMW.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.