Prijava
Vozila se ne pokušava samo učiniti sigurnima u najgorim sudarima, već i u nesrećama kakve se događaju najčešće
Crash testovi napravili su izuzetno mnogo za poboljšanje sigurnosti automobila diljem svijeta, a posebice u Europi i SAD-u. No mnogi izražavaju sumnju u njihovu realnost zato što se provode na relativno malim brzinama. Euro NCAP svoje frontalne testove provodi pri brzinama do 64 km/h, a kod američkog Insurance Institute for Highway Safety (IIHS) ta brzina je podjednaka - 64, 3 km/h. Postavlja se pitanje zašto se testovi ne provode pri većim brzinama kada vozila u realnom prometu često voze i više nego dvostruko brže od toga.
Američki IIHS je pokušao odgovoriti na to pitanje u videu kojeg je objavio na svom YouTube kanalu. IIHS tvrdi da, iako brzina ima značajan utjecaj na težinu sudara, veća brzina nije uvijek bolja opcija u kontekstu testiranja. Prema Raulu Arbelaezu, potpredsjedniku IIHS Centra za istraživanje vozila, vozila se ne pokušava samo učiniti sigurnima u najgorim sudarima, već i u nesrećama kakve se događaju najčešće.
Odabir prave brzine pri crash testu vrlo je važan jer može imati značajan utjecaj na dizajn vozila. Suprotno intuiciji, testiranje vozila pri, recimo, 85 mph (136 km/h) zapravo bi moglo imati negativan učinak na njihovu sigurnost, tvrde iz IIHS-a.
"Postoje neke neželjene posljedice koje idu uz to, uključujući smanjenu razinu sigurnosti u nesrećama slabijeg intenziteta. Na kraju bi vozilo zbog toga postalo previše kruto.", rekao je Arbalaez.
Čak i povećanje brzine za samo 10 mph (16 km/h) moglo bi imati značajan utjecaj na dizajn vozila. Iako je 50 mph (80 km/h) samo 25 posto brže od 40 mph (64,3 km/h), sile sudara zapravo se povećavaju za 56 posto pri toj brzini. Arbalaez tvrdi da bi prilagođavanje vozila čak vrlo malom rastu brzine na testu, rezultiralo velikim promjenama u konstrukciji vozila.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.