Najbolji motociklist svih vremena pobjeđivao je i u Opatiji

Šesnaestog rujna davne 1942. godine u ratnoj Italiji rodio se maleni Giacomo Agostini. Njegov otac Aurelio radio je u gradskoj vijećnici, a majka je bila kućanica. Najstariji od četvero braće, Giacomo, još odmalena pokazivao je znake natjecateljskoga duha i talenta. No morao se iskradati iz kuće da bi nastupio na svojim prvim utrkama, jer to nije podržavao njegov otac. Ipak, ljubav prema motociklima i utrkivanju u Giacomovu slučaju ni tada nije bila upitna i najsjajnija karijera u povijesti je započela. 

Iako ga je otac nagovarao da prestane voziti utrke, Giacomo se nije dao pokolebati. To je trajalo kroz njegove tinejdžerske godine, no otac je na kraju ipak popustio. U dobi od 21 godine Agostini 1963. osvaja prvenstvo Italije u klasi do 175 kubika, vozeći motocikl marke Morini. Iduće godine ponavlja uspjeh, ovaj put u jačoj klasi do 350 kubika. Agostini je opravdao povjerenje koje mu je dao Alfonso Morini i to mu se višestruko isplatilo – dvije titule u dvije godine. Također, svoj enorman talent opravdao je iste godine nastupivši na utrci Svjetskoga prvenstva za Veliku nagradu Italije, u Monzi.

Na toj utrci završio je na odličnome četvrtom mjestu. Već tada moglo se pretpostaviti kako je riječ o vozaču svjetskoga kalibra. Svjetski vrh donio mu je čovjek koji ga je uočio i uzeo pod svoje. Bio je to Domenico Agusta, vlasnik tvrtke MV Agusta. Već prve godine, kao momčadski kolega Mikea Hailwooda, Agostini je umalo stigao do prve titule. Izgubio ju je na posljednjoj utrci u Japanu, dok je vodio. Tada je MV Agusta otkazala poslušnost i titula mu je izbjegla za dlaku.

Na kraju te sezone proslavljeni Hailwood otišao je u Hondu, a Agostini postao prvim vozačem u MV Agusti. Taj događaj je zlatnim slovima upisan u povijest MotoGP-a. Nakon te sezone 1965. Giacomo je osvojio titulu u 'kraljevskoj klasi' do 500 kubika, a ponovio je uspjeh i iduće godine. No 1968. odlučio je usto nastupati i u slabijoj klasi. do 350 kubika.

To se pokazalo dobitnim, jer je Agostini osvojio naslov svjetskoga prvaka i u toj klasi. Godinu za godinom, dominantnije ili manje dominantno, Giacomo Agostini osvajao je titule prvaka u obje klase. Sveukupno ih je dotad skupio sedam u klasi 350cc i sedam u klasi 500cc. I to zaredom. Bio je nepobjediv. Tek 1974. pobijedio ga je Phil Read i prekinuo nevjerojatan niz s 14 svjetskih titula u sedam godina. Agostini je taj naslov izgubio ponajviše zbog ozljeda i mehaničkih kvarova kroz sezonu, ali je već iduće godine, 1975., uzeo petnaestu, posljednju titulu prvaka u karijeri. 

Umirovio se na kraju sezone 1977., a nakon toga čak se okušao u utrkama britanske formule. U karijeri je pobijedio čak 122 puta u samo 223 utrke, a nakon utrkivanja uhvatio se menadžerskog posla u tvorničkim timovima Yamahe i Cagive. Umirovio se konačno 1995. godine, a do danas je ostao najtrofejniji čovjek koji je ikada vozio utrke motocikala.

Zanimljivo je kako je trofejni Agostini čak triput pobjeđivao na VN Jugoslavije, koja se održavala na stazi Preluka kod Opatije, a za svaki naklon je i činjenica kako je u sezonama od 1968. do 1970. Agostini pobijedio je u nevjerojatnih 56 utrka zaredom.