Dok se većina rasprava o sigurnosti zimi fokusira na gume, pogon i iskustvo vozača, sve češće se pokazuje da i neka moderna rješenja imaju vrlo konkretna ograničenja
Snijeg i zimski uvjeti svake godine iznova razotkrivaju koliko su suvremeni automobili, unatoč tehnološkom napretku, i dalje osjetljivi na elementarne uvjete vožnje. Dok se većina rasprava o sigurnosti zimi fokusira na gume, pogon i iskustvo vozača, sve češće se pokazuje da i neka moderna rješenja imaju vrlo konkretna ograničenja posebno LED svjetla i sustavi pomoći u vožnji.
LED tehnologija danas je praktički standard, čak i u nižim klasama. Prednosti su očite: manja potrošnja energije, dug vijek trajanja i snažno, precizno osvjetljenje. No, u zimskim uvjetima LED svjetla imaju jednu ozbiljnu manu, gotovo se uopće ne zagrijavaju. Za razliku od halogenih, a djelomično i ksenonskih svjetala, LED moduli ne proizvode dovoljno topline da bi otopili snijeg i led koji se nakupljaju na površini fara. Rezultat je paradoksalan: svjetla su tehnički bolja i jača, ali njihov stvarni učinak na cesti je slabiji od "staromodnih rješenja" jer je snop zaklonjen slojem snijega ili leda.
U praksi to znači da vozač može imati dojam kako vozi bez svjetala, osobito na slabije osvijetljenim dionicama ili izvan naselja. Istodobno, vidljivost vozila za ostale sudionike u prometu također je smanjena, jer svjetlo postaje mutno i slabo. Problem je dodatno izražen u gustim snježnim oborinama, gdje se snijeg vrlo brzo nakuplja na prednjem dijelu vozila. Ručno čišćenje pomaže, ali često samo privremeno, jer se već nakon nekoliko kilometara situacija ponavlja.
Drugi sloj zimskih problema modernih auta tiče se sustava pomoći u vožnji. Adaptivni tempomat, sustavi zadržavanja vozila u prometnoj traci, automatsko kočenje u nuždi i brojni drugi asistenti oslanjaju se na kamere, radare i senzore smještene u prednjem dijelu vozila, često ispod vjetrobrana, u masci ili u odbojniku. U snježnim uvjetima ti senzori vrlo brzo "gube vid", što rezultira deaktivacijom sustava i nizom upozorenja na instrumentima.
Posebno je problematično to što u mnogim automobilima, kada adaptivni tempomat prestane raditi zbog zaprljanih senzora, ne postoji mogućnost jednostavnog prebacivanja na klasični, "obični" tempomat. Vozač tako ostaje bez funkcije na koju se naviknuo, i to upravo u uvjetima kada bi mu stabilna kontrola brzine bila korisna. Slični problemi javljaju se i pri kiši, no snijeg ih dodatno naglašava.
Sve to ne znači da je moderna tehnologija loša ili nepotrebna. Naprotiv, u idealnim uvjetima ona znatno povećava sigurnost i smanjuje umor vozača. Međutim, zima jasno pokazuje da su neka rješenja optimizirana za prosječne uvjete, a ne za ekstremne scenarije. U tom kontekstu sve se češće postavlja pitanje zašto grijanje prednjih svjetala ili senzora nije češće implementirano.
Zimska vožnja tako ostaje podsjetnik da, unatoč sofisticiranim sustavima, odgovornost i dalje leži na vozaču. Tehnologija može pomoći, ali u snijegu i ledu ona još uvijek ima svoja vrlo jasna ograničenja.
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.