Ovi sustavi u modernim vozilima sve više podižu cijene osiguranja

Na papiru, napredni sustavi pomoći vozaču, poznatiji pod kraticom ADAS (Advanced Driver Assistance Systems), trebali bi biti revolucija u sigurnosti prometa. Automatsko kočenje, detekcija mrtvog kuta, zadržavanje vozila u traci i adaptivni tempomat već su standard u novim automobilima, no njihova prisutnost nosi i neželjene posljedice, vozači plaćaju skuplje automobile, ali i sve skuplje police osiguranja, unatoč manjem broju prometnih nezgoda.

Prema podacima britanskog Insurance Research Council-a, ADAS sustavi su u posljednjih pet godina smanjili broj odštetnih zahtjeva za čak 25 posto. Međutim, istodobno su ukupni troškovi tih zahtjeva porasli za više od 60 posto. Razlog je u cijeni samih sustava. Senzori, kamere i radari smješteni su u odbojnike, retrovizore, vjetrobranska stakla, dijelove automobila koji se često oštećuju i pri najmanjim nezgodama. No, za razliku od klasičnih zamjena retrovizora ili plastike branika, popravci ADAS sustava zahtijevaju preciznu kalibraciju na skupim uređajima u ovlaštenim servisima. Čak i minimalno odstupanje u kutu kamere može ugroziti rad cijelog sustava, što znači da popravak mora biti savršeno precizan. A to itekako košta.

foto: Duško Jaramaz/PIXSELL

Iako se proizvođači i osiguravajuće kuće nadaju da će se dugoročno uštede zbog manje nesreća isplatiti, trenutačna računica ne ide u korist potrošačima. Već sada se za najnovije modele s punim paketom ADAS sustava premije osiguranja penju znatno iznad prosjeka tržišta.

Zanimljivo je da ADAS sustavi nisu svima omiljeni. Neki vozači smatraju ih napornima ili nepotrebnima, pa ih redovito isključuju, pogotovo one funkcije koje upozoravaju na promjenu trake, prekoračenje brzine ili nedovoljan razmak. No to ništa ne mijenja na činjenici da se, u slučaju prometne nesreće, oštećeni sustavi moraju popravljati, što opet ulazi u račun osiguravatelja, a posredno i svih osiguranika.

ISTRAŽIVANJE Sustavi za pomoć u vožnji često zbunjuju vozače

Rastuća složenost automobila postavlja pitanje pristupačnosti i servisne održivosti. Nije više riječ samo o zamjeni skupih zračnih jastuka ili zatezača pojaseva, već o kompleksnim sustavima koji funkcioniraju samo ako su savršeno podešeni. A to znači više troškova za osiguranje, više troškova za popravke i potencijalno veće frustracije korisnika.

I dok se industrija nada da će dugoročno sve to dovesti do sigurnijih cesta, trenutačna stvarnost nije tako ružičasta. Kupnja automobila s najnovijim sigurnosnim sustavima danas ne znači samo veću sigurnost, već i veću ratu osiguranja, skuplje servise i dugoročnu ovisnost o specijaliziranim servisnim mrežama. Vozači sve češće otkrivaju da “pametni auto” može značiti i “skuplji auto” i to čak i nakon kupnje.