Prijava
Priroda je jedinstvena, prekrasna i gotovo netaknuta. Nema pretjerane urbanizacije i gužve kao na našoj obali. Albanija je naše otkriće...
Nakon Crne Gore i prekrasne “Duge plaže” u Ulcinju, kotači našeg kampera zavrtjeli su se prema Albaniji. Istina, na putu prema Duresse ili kako bi mi rekli Draču može se zaobići famozni Ulcinj koji je najjužnija Crnogorska točka i prema Albaniji krenuti “preko brda” odmah poslije Bara kod mjesta Dobra Voda. Ne bi to preporučili jer je cesta uska i puna rupa i svakako nemojte zaobilaziti Ulcinj nego se “spustite” do njega jer od grada do graničnog prijelaza s Albanijom Muriqan-Sukobin vodi nova novcata zaobilaznica kroz prekrasne prirodne pejzaže na kojoj gotovo da nema prometa. Dakle naša je preporuka Ulcinj, kupanje na “Velikoj plaži”, noćenje na besplatnom parkingu, dobra i jeftina hrana i onda “gas” prema Albaniji.
Na graničnom prijelazu gužva nije velika i čeka se oko pola sata i onda ulazite u “drugi svijet”. Nemojte se iznenaditi u tom dijelu Albanije na prosjake kraj ceste, “nereciklirano” smeće, stare automobile i neke čudne taxi motocikle, odnosno kineske skutere s tovarnim prostorom sprijeda gdje se, ne bi vjerovali, voze i ljudi!
Cesta je uska i “grozna” u tom dijelu. Auto cesta prema jugu odnosno Draču ne postoji i u gradnji je bila još prošle godine. Samo je jedan mali dio otvoren za promet i naplaćuje se, ali samo par kilometara, pa dalje prema Tirani, odnosno Draču postoji neka vrsta besplatne autoceste, ali na nju izlaze sporedne ulice i dvorišta. Za naše pojmove je to nevjerojatno, sigurnost na tim cestama je nikakva i brzina ograničena na 80 na sat iako imaju dvije trake u jednom smjeru. Sve ostalo bi bilo samoubojstvo i toga se svi pridržavaju i nitko ne “juri” brže od 50-60. Policije ima tu i tamo i uglavnom kontroliraju gužve na cestama koje ponekad znaju biti jako velike. Imajte na umu da ako putujete danju u neko “uredovno” doba, za dvjestotinjak kilometara trebat će vam otprilike osam do deset sati. Jednostavno je to tako. Najbolje je putovati u noćne sate i kriminala se ne trebate plašiti previše, jer je Albanija poprilično sigurna što se toga tiče. U tri posjeta toj zemlji do sada nismo nikad imali nikakvih problema.
Ljudi su jednostavni i gostoljubljivi i u turističkim predjelima svi u pravilu dobro govore engleski. Kontrasti koje će te sretati putem su nevjerojatni. Kako bi rekla moja putna družica, Albanija je stigla u Europu (jer naići ćete na najnovije salone Mercedesa, šoping centre s robom Armanija i Versacija), ali jednostavno ta država nije za Europu još spremna. I neće biti još dugo godina. S tim se i Vi i mi i oni trebamo pomiriti.
I onda sve postaje bajka, jer Albanija je država za veliko uživanje. Osobito u jadranskom, turističkom dijelu. U posljednje vrijeme su izgrađeni najnoviji kompleksi sa SPA hotelima od pet zvjezdica gdje je noćenje po osobi oko 100 eura. Gdje tog ima dragi naši! Samo u Albaniji! Naš kamper se zaustavio u malom turističkom raju zvanom Mali i Robit prepunom velebnih hotela i samo jednim, jedinim kampom u koji se ulazi pokraj malog hotela iza kojeg se pak nalazi borova šuma za kampiranje. Tu je naravno i struja, WIFI veza te sanitarni čvor. Sve po cijeni od 18 eura dnevno.
Plaže su goleme, pješčane, kilometarske i tako nešto nećete vidjeti na našoj obali. Sve je puno uglavnom besplatnih ležaljki i suncobrana, a tu je i šetnica sa mnoštvom beach barova i restorana. Kokteli su po tri eura i ručak za dvije osobe za dvadeset i manje europskog novca, koji obavezno treba zamijeniti za domaću valutu koja se zove Lek i jedan iznosi 0,010 eura. Odnosno 100 Leka je 1 euro.
Svakako izbjegavajte Drač, veliku prljavu luku i bivše utočište Rimskog Carstva. Tamo se zaista nema što vidjeti osim stare Rimske arene usred koje su za vrijeme diktature Envera Hoxhe izgradile čak dvije stambene zgrade! I što sad? Srušit nebodere, iselit ljude ili kopat Rimskom nalazištu? To je pitanje svih pitanja tamo. Za sad se tek „kopa” po drevnim nalazištu u dvorištu stambene zgrade. Čak se i naplaćuje ulazak u „otkopani” dio Arene gdje su gladijatori gubili glave u borbama do smrti
Nakon par dana, pošto se kotači kampera moraju vrtjeti krećemo dalje prema jugu. Penjemo se na planinu opet i nastavljamo prema parku prirode Kombëtar Divjake-Karavasta. Netaknuta priroda, divlji konji, izvori vode, divlje rijeke i cesta kao preko Velebita. Zaista lijepo za vidjeti i proći tuda. Drugog puta uz more niti nema. Kroz Ferski okrug spuštamo se preko prijevoja Vjose-Narte prema turističkom raju Vlore. Onda uz more kroz Vlorski distrikt i Himari prema Sarandëu i Ksamilu, najjužnijem Albanskom turističkom mjestu.
U Sarandëu svakako preporučujemo kamp Riverside. Obavezno posjetite taj kamp i plažu Sunset Beach. Kad se uvečer nađete tamo znat ćete kao i mi od kuda to ime dolazi. Nakon jedne-dvije noći, napustili smo to poznato Albansko ljetovalište i krenuli prema Grčkoj.
Sa nama se i dalje u kamperu vozio naš vjerni Ducati Multistrada s kojim smo detaljnije, kad smo se smjestili u kampovima na putu, obilazili okolicu.
Priroda je jedinstvena, prekrasna i gotovo netaknuta. Nema pretjerane urbanizacije i gužve kao na našoj obali. Albanija je naše otkriće, već treću godinu zaredom krstarimo njome i upoznajemo se s njenim ljepotama. Ako nam ne vjerujete provjerite sami. Neka se i vaši kotači malo više zavrte od našeg lijepog Jadrana. Vjerujte, na svijetu ima puno lijepih mjesta stvorenih za one koji se kao i mi ne vežemo za jedno mjesto, nego u mjesec dana godišnjeg odmora napravimo našim kamperom više tisuća kilometara
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi u raspravu.